Farmerke – rubni teksas sirov – jake, trajne, od tekstila u prepletaju keper. Bezvremeni fenomen džinsa i upotreba. Objasniću i kako možete kupiti novi par za proleće 2022. Naprimer, nov tamno plavi par sirovog džinsa koji će se oblikovati i blediti na vama dok ga nosite. U odnosu cene i kvaliteta, preporuka je model američkog brenda Tellason Stock, za 99 dolara. Ali ako cenite “večiti” Levis, ženski model Levisa 501, od sirovog denima za 150. USD (u lokalnom magazinu ili e-kupovinom).
Ukratko ću se osvrnuti na istorijske činjenice o nastanku i transformaciji koja se dogodila sa ovim, danas univerzalnim tipom pantalona.
Blue jeans (plave farmerke) su nastale kao gruba odeća rudara u vremenima “zlatne groznice”; Proslavljene su kao odeća teksaških kauboja u filmovima; Od sredine prošlog veka spoljna oznaka brojnih buntovnih pokreta; Da bi do danas džins postao globalni simbol odevanja. Kod nas, u Srbiji je uobičajen naziv teksas farmerke ili samo farmerke. Specifičan focus u ovom postu će biti na pojašnjenjima tehnoloških karakteristika gde mi se čini potrebnim.
Farmerke – rubni teksas sirov – Začetak brenda Levi Straus &Co
Levis` kao i džins generalno, postali su ono što jesu, zahvaljujući ideji da se bakarnim nitnama na kritičnim mestima, ojačaju radničke pantalone. Džejkob Dejvis, krojač iz Rina 1871. godine, sašio je pantalone od plavog nimskog kepera iz radnje Levi Štrausa. To su bile radničke pantalone tzv. „tregeruše“. Novina je bila što ih je očvrsnuo bakarnim nitnama na džepovima i rubovima, mestima koja se cepaju. Uvidevši vrednost izuma, predložio je Štrausu da plati troškove patentiranja u zamenu za polovinu udela u poslu. 1873. godine dobili su patent za pantalone sa nitnama.



Ovo je učinilo pantalone izdržljivim pri svakodnevnim teškim poslovima. Vrlo brzo su ove pantalone postale omiljena odeća rudara, šumara i kauboja koji su tada „krotili“ Divlji zapad. Originalan dizajn je prvobitno nazvan „XX“ a 1890. godine je lansiran model sa serijskim brojem 501. Nosili su ih sa tregerima, po tome je bio naziv “tregerice” sve do sredine 1930-ih, kada se uvodi naziv džins ili blue džins. 1960. godine, kompanija je izbacila reč tregerice iz reklama i korišćen je samo naziv farmerice (džins).

Denim platno iz Evrope (material od kog je nastao džins) kultni američki proizvod
Materijal za džins odeću je dosta gruba čvrsta pamučna tkanina u keper prepletaju bojena indigom. Površina je plava jer bela potka prolazi ispod osnove, a samo jedna iznad. Denim se smatra najpravilnijim nazivom jer potiče od originalnog „serge de Nimes“ (čvrsta tkanina iz Nima).
Po legendi, nastao je pri pokušaju tkača u Nimu da kopiraju pamučnu tkaninu kakva se proizvodila u Đenovi 16. Veka. Tako su stvorili još kvalitetniji material. Pošto je plava indigo boja dopremana preko Đenove, otud je naziv džins, od francuskog naziva za Đenovu (Gênes). Boja tkanine, je bila poznata kao đenovska plava „blue de Genes“ što je fonetski prešlo u džin. U Italiji se materijal zvao gen, u Francuskoj – jane, a prvo u Engleskoj a zatim u Americi jean. Kod nas prvo teksas, kasnije džins i konačno uticajem medija, denim.
Prvih pola veka od nastanka džins je ostao samo radna odeća, prvo rudara, šumara, stočara, mornara i svih radnika na prljavim poslovima. Trajne ali jeftine i odbojne ostalima, što bi verovatno duže trajalo da se nije desila dečija moda kaubojskih pantalonica.
Od 1920-ih postaje kostim kauboja, te džins više nije samo odbojna radna odeća. Deca slobodna od konvencija, zadivljena vestern filmovima, želela su za sebe farmerke da bi se obukli kao njihovi idoli sa ekrana. Odrasli ih retko nose osim za prljave poslove. Od ranih proizvodjača džinsa, uz Levis su opstale još Vrangler i Li Kuper.
40-ih godina, radna odeća u ratnim fabrikama: Tokom Drugog svetskog rata, mnogi Amerikanci su prvi put obukli teksas dok su radili u fabrikama u proizvodnji za američke ratne potrebe.
Farmerke – rubni teksas sirov, fenomen od sredine 20. veka
50-ih godina, pristojno društvo ih ne prihvata. Sa druge strane, po završetku rata, mnogi vojnici i radnici su nastavili da nose farmerke. Ovo im je donelo kontrakulturnu i antidruštvenu etiketu u očima pristojnog društva 1950-ih. Nasuprot njima, tinejdžeri po predgrađima su se poistovećivali sa prkosnim denim likovima u filmovima. Marlon Brando kao žestok bajker u filmu “Divlji”, 1953. godine, proslavio jeizgled Levi’s 501 sa čizmama i kožnom jaknom.


Isto se dešavalo sa džinsom za žene. Milioni devojaka u farmerkama, obožavateljki nove mode, ali i poznatih ličnosti tog vremena imitirali su Merilin Monro. Par plavih farmerki odavao je utisak umerene seksualnosti Merilin kao seks simbola tog vremena.
Uticaj Elvisa Prislija donosi džinsu globalnu popularnost. Prelomna tačka je bio njegov film Zatvorski rok, 1957. godine. “Kraljeve” ludosti koje su usledile je bilo nemoguće ignorisati. Tako je tokom narednih decenija, teksas postao uobičajena ležerna odevna opcija.


Denim džins kao instrument pop kulture
Vek i po nakon američkog patenta iz 1873. godine, br. 139,121. Teksas farmerke su svakodnevica. Sada ih svi nose, bilo da su prestižni originali ili kopije. Džins danas ima karakter univerzalnog fenomena popularne kulture. Univerzalnost džinsa se ogleda u rasprostranjenosti širom planete; a univerzalne karakteristike nošenja džinsa je socijalna jednakost, uniseks, nosi se bez obzira na rasu i uzrast, u seoskim i gradskim sredinama.


Po Džonu Fisku, teoretičaru savremene kulture, džins je među glavnim poljima delovanja popularne culture. Pojedinac preoblikuje svoju odeću i tako negira ponudu masovnih proizvoda. Tako se, kroz izgled, ostvaruju posebna sopstvena značenja i upućuju lične i kolektivne poruke.
Fisk to ilustruje anketom kod studenata. Od ukupno 125, njih 118 je tog dana nosilo džins. Odgovori na pitanje šta džins znači za njih lično, sveli su se na dva stava: džins poriče društvene razlike i džins predstavlja slobodu da budeš ono što jesi. Oba ilustruju suštinske kontradiktornosti koje su zapravo osnov popularne kulture. Džins se isticao među glavnim poljima delovanja popularne culture koja podriva ponudu masovnih proizvoda da bi na njima stvarali vlastita značenja i poruke.
Farmerke – rubni teksas sirov, tehnika proizvodnje tkanine
Kao tekstilna sirovina za džins se koristi 100% prirodan pamuk. Berba je kad se raspukne zrela semenska čaura, odakle se vadi mekano, pahuljasto vlakno. Dalje se vlakno čisti od semena i sortira po kvalitetu.
Najbolja su duga vlakna. Takva se koriste kao predivo za za osnovu i za potku. Dalja priprema je upredanje vlakna u niti. Optimalna tehnika je predenje na mašini sa prstenovima, gde se vlakno postupno isteže, upreda i namotava. Takvo predivo je deblje, mestimično neravno, što će pri otiranju boje na odeći, stvarati jače kontraste. Razlog je tehnologija bojenja niti indigom koji se upija površinski, dok sredina niti ostaje neobojena.


Standardna tehnika tkanja metraže denima je direktan Z-keper 3/1, ređe i 2/1. Tako je keper 3/1 najčešći u džinsu, čak svaki preko težine od 10,5 oz po kvadratnom jardu. To su neravnomerni keperi osnovinog lica. Tehniku karakterišu ukrštaji u kojima je više niti osnove iznad, a samo jedna nit ostaje ispod potkine niti. Prepletaj keper je tehnika dijagonalne rebraste structure. Denim je najčešće u Z smeru (od donjeg levog ka gornjem desnom uglu).
Otkana metraža se pakuje namotana u „trube“ platna i šalje brendu koji će kreirati i šiti odevne komade. Neki brendovi džinsa organizuju proizvodnju u serijskim operacijama, dok drugi favorizuju ručni rad pojednog čoveka na odevnom komadu u celini.
„Selvidž“ denim tkanina sa ivicama, tradicionalno ručno tkana, čunkanjem
Sve do 1950-ih godina, skoro sav teksas se proizvodio manufakturno, na uskim razbojima sa čunkom. Tradicionalni denim se tka ručnim pretkivanjem potke čunkom. Paralelne niti osnove su čvrsto zategnute na razboju, dok se potkine niti proturaju ispod i iznad niti osnove. Čunkom u kom se vrti cevčica sa namotanom potkom, utkiva se potka kroz ukrštenu, rastvorenu osnovu. Pretkiva se neprekidnom niti, prolazeći napred-nazad na obe strane razboja. Zajedno, osnova i potka sačinjavaju tkivo tkanine.
Uzdužne niti osnove obojene indigo plavom, se tkanjem prepliću sa potkom prirodne boje tj. neobojenim pamučnim predivom. Zato dobijenu tkaninu karakteriše tamno plavo lice, dok je naličje pretežno belo.
Ručno tkanje čunkanjem je daleko sporije, pa poskupljuje proizvodnju. Ali gotova tkanina ima čvrste ivice, pošto se tka neprekidnom potkom u oba smera. Zato takav material ima oba bočna ruba ravna i čvrsta. To neuporedivo doprinosi kvalitetu tkanine, efikasnosti procesa tkanja kao i kvalitetu završnog proizvoda.
Imamo primer, nacrtan plan na platnu, kako se velike četvrtine jednog para farmerki ideano postavljaju duž čvrstih ivica u formatu tkanine. Širina, nešto više od 90 cm, savršena je za raspored svih sastavnih delova farmerki sa rubnim šavovima na spoljnim ivicama. Osim štedljivog utroška materijala, ovaj plan krojenja omogućava i ujednačen izgled teksture džinsa. Pri šivenju, štedi šavove opšivanja, a što je najvažnije, osigurava čvrstinu spoljašnjeg šava farmerki.
“Selvidž” jeans, ako su od tkanine sa čvrstim rubovima
Ukupna proizvodnja teksasa u 19. do sredine 20. veka bila je čvrstih ivica. Pored ravnih ivica, duplo uža tkanina je tkana ravnomernije nego na širokim automatskim mašinama. Materijal je bolje zategnut, gust, a potka je ravnomerno zbijena po celoj površini.
Ovaj tip tkanine se kategoriše kao porubljeni denim. Ime selvidž je izvedeno od eng. „self-edge” znači siguran porub koji se ne para. Ivice koje proizvode ovi stari razboji su jednostavni rubovi koji se tkaju neprekidnom potkom te se zato ne paraju. Među uzdužnim nitima na oba kraja, umeću se pruge karakteristične boje za određeni brend. Linije u bojama se nazivaju Selvidž ID-ovi, To su vidljive identifikacije tkačnica koje proizvode tkaninu. Fanovi denima ponosni na to, preklapaju i zavrću nogavice kako bi ID bio vidljiv. Denim otkan na ovaj način je uvek selvidž, jer se kategorija odnosi na sam proces izrade tkanine.


Ponovna popularnost selvidža (denim sa rubovima) dolazi usled zamora često besmislenim transformacija tokom decenija bezuslovne popularnosti. Tržište je zasićeno masovnom proizvodnjom džins odeće bez upečatljivog identiteta. Početkom ovog veka je nastala velika potražnja klasičnih oblika i solidnog kvaliteta. Sa povratkom modelima džinsa iz 1950-ih denim sa rubovima je postao tražen. Ali su proizvođači u međuvremeno uske razboje, za starinsko tkanje, zamenili modernim mašinama širokih valjaka.
Farmerke – rubni teksas sirov – ručno tkan denim u starinskim tkačnicama
Kada je tržište poraslo, nekoliko preostalih starih tkačnica u Americi je imalo zanemarljivu proizvodnju. Međutim, više japanskih kompanija se okrenulo proizvodnji vintidž denima i farmerki na način kako su činili američki brendovi oko 1950-ih. Kopirali su starinsko predivo i tkanje, prepravljali dugmad i nitne. Pretraživali su i kupovali stare šivaće mašine koje su nekada korišćene u proizvodnj američke radne odeće, kako bi mogli da proizvode sopstvene nove „vintidž” farmerke.
Posebno su insistirali na oživljavanju kontrolisane proizvodnje tkanina sa živim rubom. Taj detalj, vidljiv na zavrnutim nogavicama je ubrzo postao ultimativna osobina novog džinsa, a vintidž farmerke komad koji moraš imati. Danas je japanski selvidž među najboljima, ali u Americi opstaje (počev od 1891) Cone Milles u Severnoj Karolini.
Ključ uspeha kvalitetnih japanskih brendova, bio je osmišljavanje i porast proizvodnje tkanina na starinskim razbojima. Počeli su sa rashodvanim američkim malim razbojima. Ručnu proizvodnju su pokretali u malim porodičnim tekstilnim radionicama. Ti sitni proizvođači su decenijama održavali tradiciju, a razboje brižljivo koristili i održavali u dobrom stanju.
Danas, japanski brendovi imaju proizvodnju visokokvalitetnog denima koji se smatra najboljim na svetu. Moda starinskih farmerki u Japanu se širila u skladu sa tradicionalnim odnosom prema kupovini. Japanci svoje potrebe usmeravaju na ono što je važno. Kasnih 1990-ih, ovo inspiriše i brojne američke brendove da ponovo kreiraju vintidž farmerke.

Premium farmerke – rubni teksas sirov: džins od denima sa rubom
Premijum je trenutno vrhunska kategorija džins proizvodnje za posebno zahtevne ukuse. Izrađuje se u manjim serijama. Nastao je u nameri da se ponudi nešto više u vreme oživljavanja potražnje vintidž modela. Značenje vrhunski se ovde odnosi na potpuno kontrolisan standard celog proizvodnog procesa.
Potekao je iz ideje začete u Los Anđelesu, da se zasnuje poseban sistem proizvodnje džinsa. Prvenstveno je organizovana mreža domaćih proizvođača, sa konceptom proizvodnje visoko kvalitetne odeće na osnovnu lokalnih resursa. Po kvalitetu i pod tim uslovima, cena proizvodnje para farmerki je nužno znatno viša od standardne ponude. Ipak, kupovina kod lokalnog brenda, osim kvaliteta, većeg izbora modela i porudžbine po meri, posebno je važna budući da je ekološki svesna odluka. Naprimer, zbog lišavanja štetnog delovanja izduvnih gasova zbog minimuma transpotra u lokalnoj proizvodnji.
Znamo da je Los Anđeles, Kalifornija, dom većine vrhunske „premijum“ proizvodnje džinsa. Oprema i testiranje su u cilju osiguranja najboljeg kvaliteta farmerki za svaki tip tela. Sve radne operacije se izvode ručno, što svaki par džinsa čini drugačijim od drugih. Tajna vrhunskog teksasa je u tome da vam savršeno pristaje.


Farmerke – rubni teksas sirov – ručno tkan denim u starinskim tkačnicama, u savremenoj ponudi
Kada govorimo o sirovom teksasu, mislimo na tekstilni proizvod koji ostaje neopran, neobrađen ili na bilo koji način tretiran. Praktično, od trenutka skidanja sa razboja, sve dok se odevni komad ne proda kupcu. To je teksas koji se uzima u netaknutom stanju. Obično je hrapaviji i krut na dodir. Takođe, lako ostavlja tragove svoje indigo boje kada se trlja o drugu površinu. Zato to imajte na umu kada nosite svoj novi par sirovih teksas farmerki. Na primer, u posei prijateljima, mogli bi nehotice ostaviti malo plave boje iza sebe.
Kako je sirova tkanina kruta te vas steže, treba neko vreme izdržati nelagodnost u novom paru farmerki. Da bi se oblikovale, optimalno ih je nositi nekoliko meseci pre pranja. Na taj način, krute farmerke poprime otiske oblika tela vlasnika kao i obrasce položaja I kretanja pri nošenju. Telo napinje tkaninu, utiskuje se a tkanina omekšava. Džins dobija potpuno individualan jedinstven oblik. Najbolje je postupno, da se u njima prvo krećete radi poslova po kući, tako ih rastežete podešavajući prema obliku svog tela. Habanjem se vremenom, površina senči prirodnim naborima kako se krećete i sedite. Po oblicima stvari koje nosite po džepovima, kako se opasujete.
Kroj i forma modela sirovih farmerki je identična svim standardima određenog brenda. Izvodi se sa svim detaljima, uključujući boju i oblike šavova, debljinu konca, trake i specifične šavove. Dizajn nitni, njihov raspored prema propisanim ojačanjima, kao i nit određene boje kao DNK brenda u živom rubu.
Raspoložive prednosti nove ponude sirovih farmerki na tržištu
Prilagođavanje sirovog džinsa za nošenje se čini dosta komplikovanim. Zašto bi onda takve farmerke platili znatno skuplje nego već obrađeni par?
To je pitanje vašeg izbora. Platićete ako želite primerak vrhunskog kvaliteta, iz male serije, rad veštih ruku u porodičnoj radionici gde se zanat neguje generacijama. Posebna magija je i kako će se savršeno uklopiti u vaš život. Biće to komad koji često nosite, omiljena odeća koja će vam trajati godinama.
Ima i pragmatičnih argumenata za izbor sirovog džinsa:
- Veća izdržljivost, pošto tkanina nije hemijski tretirana i peskarena, dobićete pun životni vek tkanine. Isto kao što je nekadašnja radnička odeća od teksasa dugo trajala.
- Ekološki prihvatljiva proizvodnja zbog važnosti kontrolisane potrošnje vode. Za habanje jednog para farmerki se troši oko 42 litra vode, što je mnogo više nego za uzgoj potrebnog pamuka. Kupovinom para sirovog džinsa se sačuva sva ta voda. Istovremeno se radnici ne izlažu hemikalijama štetnim po zdravlje.
- Ograničavanje garderobe na optimum vase potrebe, jer će ljubitelji sirovog teksasa svoje efektne i udobne farmerke nositi mesecima ili godinama. Ovo bi mogao biti vaš jedini par u garderobi!
- Veća vrednost ove robe se ogleda u trajnosti, jer pored više cene nabavke, dužim zadovoljnim nošenjem, donosi i veliku uštedu.
Uputstvo: kako da odaberete novi par farmerki od sirovog denima
Za kupovinu sirovih (raw) farmerki, bilo fizički u radnji ili e-prodavnici, potrebne su vam nekeinformacije. Zavisno od tipa modela koji želite (ravne, balon, uske ili pripijene) osim o veličini, vodićete računa i o osobinama sirovog denima koje će naknadno uticati na odevni komad:
- Težina – Zavisno od namene, birate par po težini tkanine što označava težinu u uncama (oz) po jardu (91 cm). Raspon je od ultralakih od 5 oz. do ekstra teških 32 oz. Teža tkanina je čvršća, kruta i duže će se prilagođavati telu. Prosek oko 12 do 15 oz je najbolji izbor za većinu vaših potreba, nosiv cele godine.
- Selvidž ID – Treba poznavati standarde proizvođača jer svaki denim sa rubovima ne podrazumeva uvek i najkvalitetniju tkaninu. Zato obraćate pažnju na prugu u boji u porubu (ID – oznaku tkačnice). Ukoliko postoji i sama tkanina je brendirana.
- Sanforizacija – Znate da se kod sirovih farmerki ne primenjuje postupak skupljanja tkanine (sanforizacija). Ukoliko su ipak izlagane tom tretmanu, biće navedeno u deklaraciji.
- Skupljanje tkanine – Ukoliko je denim potpuno sirov, skupiće se 5 do 10 % naravno zavisno od kvaliteta. U skladu sa tim birate veličinu (skupi se nekoliko santimetara u struku).
Mere: Za kupovinu sirovog denima preko internet potrebno vam je osam ključnih mera: Inače, na sajtovima postoje skale mera u odnosu na moguće skupljanje materijala. Sve u svemu, uz ove instrukcije ste spremni za kupovinu bilo koje farmerke, bilo gde.

1. Struk
2. Prednja dubina
3. Kuk
4. Bedro
5. Dužina
6. Koleno
7. Unutrašnji šav
8. Rub nogavice
Farmerke – rubni teksas sirov – Levis, jedinstveni kontinuitet džins fenomena
Model-preteča Levis farmerki bile su pantalone koje je Levi Štraus sašio 1853, godine od kudeljnog platna za jedra.
1873, krojač Džejkob Dejvis I Levi Štraus su patentirali “tregerice” XX od plavog teksasa sa ojačane bakarnim nitnama, pantalone pionira Divljeg zapada.
Kultni model Levis 501, lansiran je 1890. godine. Tokom proteklog veka, upravo je taj model simbolizovao značaj farmerki kao jedinstvenog odevnog komada koji predstavlja izraz tokova višeslojne globalne promene (kulturna, socijalna, ekonomska i tehnološka).
U korak sa borbom za ravnopravnost žene u društvu, 1934. godine, pojavio se ženski model Lot 701, Levis za dame praktičan za aktivnu ženu.

U posleratnom periodu, 1950-ih, samosvesna žena nije pristala na imidž ljupke ženstvene domaćice. Farmerke nosi i van svoje bašte. U džinsu se oseća privlačnom te ga nosi prilikom druženja.
A 1960-ih postaje bazična odeća u raspojasanim odevnim kombinacijama buntovne “dece cveća”. Pripijene farmerke, šorcevi, cvetni printovi su isti na odeći devojaka i mladića.
Časopis Vogue 1971, je po prvi put ženama u džinsu. Kolažom modnih fotografija je snažno promovisao status džinsa u svetu mode. Uz komentar: džins stil (ideal je žena sveta, koje vole kako u njemu izgledaju, kreću se lako, brzo i graciozno) je način života. Džins je ležeran i stalno se razvija što je zapravo esencija njegove simbolike.

Među modnim vestima za sledeću sezonu, Vog iz oktobra 2021, kao prvi predlog navodi Levi’s 501, originalne ženske farmerke. Sirove su potpuno neobrađene, ali sa patentiranim procesom skupljanja, da se savršeno oblikuju prema telu. Neki kupci to čine u kadi.
Na veliku radost ljubitelja Levisica, trenutno, Levi Strauss & Co u svom asortimanu ima kolekciju premijum standarda. Iako nije bukvalno lokalni proizvod, lansira se u malim serijama modela. Keper je tkan na uzanim razbojima čunkanjem. Tkanina za kolekcije se nabavlja od japanske kompanije Kaihara, u ograničenim količinama.
Farmerke – rubni teksas sirov – Recikliranje znači visok kvalitet i ekološki efikasnu proizvodnju
Smatram da treba na sve moguće načine podržati reciklažu materijala. U odnosu na globalnu nosivost džinsa u svetu, denim ima ogroman značaj za reciklažu. Modaliteti su raznoliki. Počev od otkupa odeće izbačene iz upotrebe, prijem i popust pri kupovini nove. Uz raznovrsnu sekundarnu proizvodnju ubrajamo i reciklažu denima. Takav je primer model farmerki Vivijen Vestvud od recikliranog denima. Za nešto dublji džep, ovakav dizajnerski komad promoviše niz ekoloških prednosti (štedi vodu, upotrebu hemikalija, manje emituje ugljenik…).
Među modnim vestima za sledeću sezonu, Vog iz oktobra 2021, kao prvi predlog navodi Levi’s 501, originalne ženske farmerke. Sirove su potpuno neobrađene, ali sa patentiranim procesom skupljanja, da se savršeno oblikuju prema telu. Neki kupci to čine u kadi. Na veliku radost ljubitelja Levisica, trenutno, Levi Strauss & Co u svom asortimanu ima kolekciju premijum standarda. Iako nije bukvalno lokalni proizvod, lansira se u malim serijama modela. Keper je tkan na uzanim razbojima čunkanjem. Tkanina za kolekcije se nabavlja od japanske kompanije Kaihara, u ograničenim količinama.
U julu 2021. godine, Levi’s je lansirao potpuno nov kvalitet. To su farmerke od tkanine čiji je osnov cirkuloza, materijal od prerađenog pamuka dobijenog od starih recikliranih farmerki. Kombinovan je sa bio-razgradljivom celulozom. Tkanina je najboljeg kvaliteta a istovremeno, odeća je pogodna za ponovnu reciklažu nakon što bude odbačena. Ova tehnološka inovacija čini proizvodnju denima optimalno eko-efikasnom.
Pun krug recikliranja se ostvaruje pažljivim mernim podešavanjem proizvodnog procesa. Cilj je da se osigura ispunjavanje svih uslova za reciklažu, što omogućava da svaki par džinsa dobije drugi život kada se iznosi.

Za sledeći post želim da opišem karakter ovog fenomena „Farmerke – rubni teksas sirov“ u mojoj sredini. Otprilike „Džins u mojoj zemlji, u moje vreme i u mom životu“
S poštovanjem, Branka o tekstilu
Objavio na FB prijatelj mog školskog druga: Levi`s Varteksa, Varaždiin!