Predenje preduslov tkanju tekstila od kamenog doba; Što ću upravo pokušati da objasnim dokazima koje poznajem u prilog te teze.
Srećom, tragovi iz kamenog doba to mogu dokazati. Praistorijski ljudi su prvo izumeli vreteno, a zatim i razboj za tkanje. Tako da su preli i prepredali tekstilno vlakno u nit, pre nego što su naučili tehniku tkanja, kao i većinu ostalih tekstilnih tehnika. To je zato što je, počev od užeta nadalje, i za šivenje, pletenje, heklanje, vez… potrebna jaka dobro ispredena tekstilna nit.
Dokazi su, na primer, gravirani reljefni prikazi delova odeće na praistorijskim figurinama. Navela sam takav primer u ranijem postu o Veneri iz Lespija.
Na ovoj figuri od slonovače je urezana reljefna predstava zadnje kecelje. Prepoznatljiv je oblik i funkcija, po visećim dugačkim resama od debljih upredenih niti. Po svemu sudeći, niti su ispredane i prepredene od više niti. Ova verna predstava je prvorazredan trag koji dokazuje postojanje arhaičnih oblika obrađenih tekstilija u to doba. Takav materijalni nalaz je sačuvan iz kasnijeg perioda, u obliku fosilnih otisaka komada užeta, dužine 30 cm. Otkriven je u pećini Lasko u istoj oblasti Francuske, što potvrđuje prisustvo tekstilnih izrađevina u vreme oko 15 000 godina pre nove ere, kad su ih ljudi koristili u pećini.
Već sa počecima kulturnog razvoja uopšte, dogodio se i pronalazak veštine upredanja tekstilnih vlakana u nit. To je značilo i početak razvoja tekstila i njegove uloge u životu čoveka. Vremenom je predenje dobijalo sve raznovrsnije namene. Sada je sasvim jasno da su pogodnosti nastale preradom i primenom tekstila značajno poboljšale kvalitet ljudskog života.
Rane indikacije prisustva upredenih niti se javljaju u vreme oko 25.000 godina pre nove ere. Otkrivene su u takozvanoj Dečijoj pećini, u mestu Balzi Rosi u Pokrajini Liguriji u Italiji.
Može biti da je početak oblikovanja tekstilne sirovine bio trljanje vlakana između dlanova, na obrazu ili na butini… A prvi podaci o predenju su iz kasnog paleolita gravetinske i magdalenske kulture u predelima sadašnjih teritorija Francuske i Italije.
Tadašnji lovci i sakupljači su poznavali upredenu nit i uže, koristili praćku, zatim luk i strelu, као i koštanu iglu. Nanizali bi na uzice bušene kamenčiće, školjke, životinjske zube i od toga pravili ogrlice, narukvice, priveske…
Položaji i sadržaji nalaza u brojnim grobovima su slični i u uobičajenim položajima. Te dokazuju prisustvo narukvica, ogrlica, kapa, pa čak i ukrašene odeće, tokom gravetinskog perioda. Jedna od grobnica u takozvanoj Dečijoj pećini karakteristična je po slučaju dvojnog sahranjivanja. Pronađena je u mestu Balzi Rosi u italijanskoj pokrajini Liguriji, starosti oko 25.000 godina.
Na lobanji dečaka sačuvana su četiri pravilna reda izbušenih školjki, prvobitno verovatno prišivenih za kapu. A starica, sahranjena pored njega, je imala narukvicu u vidu dvostrukog niza od iste vrste školjki.



Predenje preduslov tkanju tekstila – odlivak užeta starosti oko 15.000 p.n.e. iz pećine Lasko, Dordonja, jugozapad Francuske, nauka ubraja među najstarije nalaze u vezi tekstila Evrope
Arheolog Abei Glori, 1953. godine, pretraživao je po smeću na površini poda u pećini Lasko (Dordonja, u jugozapadnoj Francuskoj). Iznenada, u ruci mu se raspao komad gline da bi ugledao odlivak dosta dugačkog komada paleolitske vrpce. Taj trenutak je doživeo, što i jeste bio, kao ogroman korak u saznanjima o prapočecima tekstilne radinosti.
Baveći se svojom strukom, doživljavamo posebne trenutke poštovanja i radosne zahvalnosti nekome od velikana. Kasnije ću i ja pisati o nekim svojim trenucima oduševljenja kada mi nečije delo, misao, novi podatak „otvori oči“.
Ovog puta ću o uzbuđenju E. Vejland Barber, autorke knjige o paistorijskom tekstilu, izdate 1991. godine. U toku rada na knjizi je imala uvid u sav materijal. Videvši ovo čuveno otkriće na dnevnom svetlu, u veličini tog trenutka i sama je proživela događaj iz pećine Lasko. Zaista, univerzalna je fascinacija reljefnim otisakom jednog komadića užeta upletenog nečijim rukama, još pre 15.000 godina.
Primeri ilustracija koje predstavljaju otkriće Abei Glorija iz 1953. godine:


1) Fragment br. 1: dužine 5 cm. Materijalni dokaz kanapa sa jasno vidljivim krajem. Širina odlivka 6 do 8 mm.
2) Druga slika prikazuje primer analize i tumačenja izgleda istog fragmenta, br. 1: Po celofanu kojim je prekrivena fotografija, iscrtane su osnovne konture. Tako je dobijen izgled otiska istog fragmenta.


3) Fragment br. 5. dužine 5 cm u kom je bio konopac i na njemu slojevi stare zemlje. Ova analiza utvrđuje da se komad užeta, dužine oko 30 cm, i širine 7 do 8 mm, sastoji iz tri niti Z-smera upredanja , udesno.
4) Naučnici su konačno uspeli da rekonstruišu izgled užeta. Jedno je crtež otiska fragmenta 3, na kom je rekonstruisan izgled užeta. Zatim je, prema obliku originala, iscrtan mogući izgled oblika užeta. Ono je bilo uredno prepredeno u S-smeru, sastavljeno iz tri spojene niti ispredene od biljnog vlakna u Z-smeru. Debljina je 6 do 8 mm.
Složićemo se da je predenje preduslov tkanju tekstila; Međutim, mnoga druga pitanja o razvoju tekstila, kao i kulture uopšte, još uvek čekaju.
Nadam se da se složite da je dobro razmišljati i o prapočecima kulture, kao što je na primer izum upredanja vlakana u čvrstu nit. Naročito sada kad procesi savremene proizvodnje tekstila sve više isključuju učešće čoveka. Na taj način se gubi kreativna psihofizička komponenta u tokovima izvršnih tekstilnh procesa. Znači, pored tkačke mašine u industriji će uskoro biti robot na tradicionalnom mestu čoveka.
Nažalost, u traganjima unazad u prošlost, nisu moguće preciznije pretpostavke o uslovima nastanka i prvobitnih tekstilnih tehnika. Sadašnja znanja o predenju i tkanju kao i mnogim drugim pitanjima, još uvek ne daju kompletnu sliku o tako dalekoj prošlosti.
Još nema odgovora na pitanja kada su se ti pronalasci zaista dogodili ili koji su materijali korišćeni. Sada možemo pretpostaviti kako je započelo upredanje niti i kakvim tipovima procesa. Naučne činjenice sada mogu samo da pokažu da su ljudi u to vreme već poznavali raznovrsne upotrebe prediva. Takođe je sigurno da je među njima bilo dovoljno finih niti. Međutim, da bi se otkrilo poreklo tekstilne radinosti, potrebno je mnogo više.
To podrazumeva saznanja na osnovu dokaza kada i ako je moguće, gde su ljudi ranije naučili da upredaju tanka, lomljiva i kratka tekstilna vlakna u veoma jake, duge i savitljive niti. Takođe, vrste i osobine tekstilnih materijala u začecima delatnosti.
Ako kako se obično kaže, „odelo čini čoveka“ tkanina odnosno tekstil je njegov osnovni korišćeni material. Shodno tome, upredena tekstilna nit je unutrašnji suštinski element. Zato treba proučavati i otkrivati njegove osobine i primene. Sigurna sam da se slažete i cenite ovaj stav.
.
Do sledećeg puta, s poštovanjem, Branka o tekstilu