Tapiserije umetnici tehnike tkanja – U narodnom tkanju, bilo koliko da je složen ukras ili sam prepletaj, postoje odgovarajuće tkačke procedure. Tkanje iako kreativan čin, izvodi se po određenim, vremenom usvajanim i nasleđivanim standardima. Dok se u tapiseriji principi tkačke prakse u mnogome razlikuju. U prethodnom postu smo donekle upoznali karakteristike majstorskog tkanja srednjevekovne tapiserije u Evropi. Iako sa težištem na likovnosti sadržaja, u klasičnoj tapiseriji su razvijani karakteristični procesi u dominantnim tkačkim centrima. Širenjem uticaja po Evropi i šire, mešanjem sa dostignućima lokalnih i nacionalnih sredina, tapiserija je opstajala do kraja 18. veka.

Pored mnogo uloženog truda na obnovi klasične tapiserije, renesansa nije ostvarena. Umesto toga, u 20. veku je nastala moderna tapiserija. A srpski umetnici su se oduševljeno uključili u nova strujanja. Kao što sam pisala u prethodnom postu, entuzijazam ovog pionirskog pokreta i podrška društvene sredine urodili su osnivanjem Ateljea 61. Ubrzo je postao okosnica razvoja modene tapiserije Srbije.
Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Idejna skica i modeli ostvarivanja likovnog izraza u tapiserijskom mediju
Nakon početnih iskustava sa seoskim ćilimarkama, začetnici tapiserije nisu gubili iz vida izvođačku posebnost tapiserije, te ubrzo nastaje otklon od folklora. Umetnici koji su osetili duh novog medija su podsticali kreativnu slobodu u izvođenju. Podsticaj tome u Ateljeu 61 je dala Etelka Tobolka, dizajnerka tekstila sa određenim iskustvom u Evropi.
Sada sam i sama razumela suštinu zadatka majstorica umetničkog tkanja u radu na tapiseriji. Naime, umetnički domet ostvarenog dela je primarno uslovljen jasnim idejnim rešenjem, a zatim i odgovarajućim tehničkim procedurama u izvođenju koautorki. U nekim slučajevima idejna skica sadrži specifične tkačke postupke, koji šire okvire veština tkalja. Ili suprotno od toga majstorice tkanja razumevanjem elemenata ideje, predlažu rešenja kojima će u dogovoru sa autorom nadograditi nacrt.

Za osnovu u tkanju tapiserije se najčešće koristi dobro upreden čvrst pamuk. Potka je prvenstveno raznobojna vuna različite obrade prediva, a retko i kudelja. Za postizanje efekata postoji skoro neograničen izbor materijala najrazličitiji vrsta, uz mogućnosti uključivanja novih izbora. Nastojaću da predstavim primere za koje verujem da dobro ilustruju postizanje saglasja otkane tapiserije sa zadatim narativom idejnog rešenja. Svesna sam da će to biti delić dometa nastajalih u traganjima za idealom jasnog izraza umetničke ideje u mediju tapiserije.
CUBUS AUREA Dušanke Botunjac (ciklus „Carski zapisi“ 1989); 255 x 125 cm; kudelja, zlatni lame, klečana tehnika; Koautori: Radojka Ilić i Jelena Božić.
Na izložbi Ženska nit, 2022. godine u Kulturnom distriktu, privuklo mi je pažnju delo bezvremenog stila, Cubus Aurea Dušanke Botunjac iz 1992. godine. Tkačke tradicije se pretaču u klasične geometrijske ili antropomorfne kompozicije. Autorka se kreće unutar prirodnih valerskih vrednosti vune. Tako u paleti suptilnih odnosa, svojim tapiserijama obezbeđuje kolorističku stabilnost. Zlataste niti daju decentnu otmenost a dugi prorezi “rešme” asociraju na mozaičku strukturu.


Levo/iznad, tapiserija Cubus Aurea (1989) iz ciklusa Carski zapisi. Desno/niže, s naličja vidimo strukturu klečanja na proreze, sa prugama zlatnog lamea koje su strukturna veza ali i poseban efekat luksuza.
Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Bojče za devojče, Danijelke Radovanović, 2004/2005; 196 x 270 cm; vuna, pamuk, kombinovana tehnika. Koautorke Eva Ðukić i Mirjana Dobanovački.
Danijelka Radovanović, po obrazovanju dizajnerka tekstila, provela je radni vek kao muzejska restauratorka. U njenim autorskim radovima vidim kreativne uzlete iz restauratorske “kolotečine”. Tada sublimira doživljaje folklornog tkanja i preoblikuje u nadahnutu prostornu formu. Ova lepezasta devojačka pregača je autentična senzacija. Na njoj rustično stepenasto klečanje koketira sa suptilnim tapiserijskim senčenjem. Delovi „cvikle“ su spojeni vezom vunom.



Tri objekta u prostoru, Nade Poznanović Adžić, 1996; 550 x 60 cm; vuna, kombinovana tehnika.
Nada Poznanović Adžić, kao i obe prethodne autorke, gradi svoju umetnost iz osnova tkačkih tradicija. Ali. zadržavajući osnovne prepletaje, njene tapiserije teže ka prostoru. U duhu novih strujanja, nalazi svoju specifičnu treću dimenziju. Kreira monumentalne razigrane vertikale. One su svojim bojama, prozirnim formama ogoljene osnove, konvencionalno tkane forme. Ali u pokretu, izvijajući se sa zida; razigrane svetlom i bojama.
Naš primer je srednji objekat, crna slojevita vertikala sa partijama dugih proreza. Ali, isprepletana uskim dugim šaranim tkanicama jarkih boja tako da šokira. Umetnica unutar otkane ravne klečane strukture u crnoj boji, sa ekstremno dugim prorezima, pravi kontrastan koloristički preplet trakama živih boja. Ona dosledno koristi (bez) boje, crnu, belu i sivu, ali iznenađuje posmatrača agresijom snažnih boja.


Sledeća moja fascinacija je potpuna suprotnost umetničkim izazovima monumentalnosti u prostoru. Naime, ispostavlja se da je prefinjen manir izvođenja i danas stabilan u tapiseriji za koju je Atelje 61 referentna stvaralačka sredina. To vidimo nakon svih burnih transformacija od 1950-ih kroz eksperimentisanje umetnika materijalima i trećom dimenzijom.
Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Pisma, Vajda Marije, 2013; 202 x 153 cm; vuna, klečana tehnika. Koautorke Mirjana Dobanovački i Željka Popadić.
Ovaj primer odlično pokazuje usitnjeno, prefinjeno klečanje meko raspredenom vunom. Pretrpana kompozicija poštanskom tematikom, ipak je čitko “pisana” i zrači idejama starinske komunikacije. Delo odmah privlači pažnju veštinom koju pokazuje. Međutim, kad ne bi nosilo snažno iskazane ideje, sam minuciozan rad bi nas ostavio ravnodušne. Ali naprotiv, ovde je tekstura podloga otkanoj “priči”.

Pisma Marije Vajda, 2013.
Tapiserija je ispunjena mnogobrojnim narativnim elementima na svetloj pozadini. To su “sličice” i tekstovi pretežno u tonovima sive, plavičase i ljubičaste. Površina je pedantno senčena mešanjem istanjene vune. Dok se naprimer, sličice maraka ističu bojom, sve je ispisano crnim i tamno sivim tonovima. Sve ovo je divno uokvireno prljavo ljubičastom ili tamno slezovom bojom. Inače, nigde u modernoj tapiseriji nisam videla ovako specifičan rukopis. „Pisma“, kompozicija poštanske tematike, čitko je ispisana tako da evocira uspomene na starinsku komunikaciju na daljinu.


Levo/gore, predstava poštanske marke sa mostom u Budimpešti, u beličastim i narandžastim nijansama. Desno/niže, detalj, tkana slika pečata ilustruje primenjeni način isticanja linija crteža. Više niti tamne potke se omotava oko jedne niti osnove.


Levo/gore, detalj sa razboja: vođenje debljih niti za “pisanje”, kao i višebojnih složenih tonova za nijansiranje površine. Desno/niže, tkanje Pisma na razboju, sa bezbroj lutkica namotane vune u nijansama koje se stalno mešaju pri utkivanju. Kao i uvek, nazire se karton iza osnove.
Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Studija renesansnog portreta (Branka Knežević Janković) i Dalmatinska obala (Lojze Spacial)
Za sledeće dve tapiserije, Studija renesansnog portreta Branke Knežević Janković i Dalmatinska obala Lojza Spaciala, na postavci, retko bi koji konzument umetnosti pronašao bilo šta da ih poveže. Zapravo i jeste trik pitanje po prirodi opažanja i čulnih senzacije tapiserije.
Lica u Studiji renesansnog portreta Branke Knežević plene nežnom lepotom u nijansama pretežno ružičaste do tamno smeđe boje. A druga, Dalmatinska obala, vas “napada” oporom slikom kontrastnog crno-belog grada, hrapave reljefne teksture. Još i udvojen, kao odsjaj simetrične senke. A kompaktna predstava leži na drečavo narandžastoj podlozi.


Međutim, ako zagledate tkaninu izbliza kao što ja činim kao muzealac, bez pipkanja videćete da osnovine niti leže horizontalno, što u tkanju nije tehnički izvodljivo. Već se pribeglo srednjevekovnom, t.j. “renesansnom” postupku, o čemu sam podrobnije pisala u ranijem postu o starinskoj tapiseriji. Tako se kod prvog dela stiče utisak renesansne likovnosti, ali i sasvim pragmatično i načina rada na razboju. A obe tapiserije su otkane prema kartonima koji su postavljani vertikalno, t.j. u pravcu osnovinih niti. Tako majstorica utkiva potku pod uglom od 90 stepeni u odnosu na položaj predstavljene kompozicije.
Studija renesansnog portreta, Branka Knežević Janković, 2019, ciklus Renesansni portreti; 137 x 208 cm, vuna. Koautorke: Jelena Božić i Verica Lazić.



Dalmatinsko primorje, Lojze Spacial, 1969 (2015); 148 x 192 cm, vuna. Tehnika klečanja i pupanja; efekat nepredene vune. Dole levo potpis autora; monogram A61 dole desno. Koautori: Jelena Božić, Verica Lazić.


Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Buba, Vera Zarić, 1989; 202 (256) x 294 (346) cm; vuna, na klečanoj tkanini su ispupčenja i petlje. Koautorke Tereza Horvat, Zuzana Andrašik, Radojka Ilić.
Iako se rad u celini razlikuje od prethodna dva, nadovezaću ga s obzirom na pravac utkivanja potke. U ovoj jednostavnoj varijanti tapiserijskog tkanja, potka je pod uglom od 90 stepeni u odnosu na položaj kompozicije. Međutim, to je jedva vidljivo na crnoj tkanini. Posebno jer je prekrivena vizuelno kontrastnom ornamentikom izvedenom složenim tehnikama ispupčenja i petlje.
Vera Zarić je svoju upečatljivu likovnost izrazila kroz više različitih medija. Među njima se ističe tapiserija, upravo zahvaljujući delovanju Ateljea 61. Meni je intrigantan primer tapiserije Buba, što pokazuje materijalizaciju slikarkinog doživljaja sićušnog božijeg stvorenja što proždire list, u lancu ishrane i života.

Po crnom pravugaonom komadu dvonitnog tkanja guste potke je predstavljena vaskularna mreža lista koja se rasprostire preko ivica podloge. Buba izjeda meko tkivo lista. Ova dva elementa su izvedena dodatnim ukrasnim potkama primenom efekata ispupčenja i petlje.


Buba je u pupanoj tehnici, kombinovanjem sa efektom omotanog gajtana, kao i meke rastresite nebojene vune. Buba je moćna, agresivna na mekoj petljastoj teksturi koja predstavlja list. Petljasta mreža je pretežno tamno crvena, sa malo preostalih zelenih delova. U nomenklaturi Ateljea se podrazumeva kao pupana tehnika. Međutim isti tip se u konvencionalnom tkanju definiše kao složeno tkanje, sa dodatnom ukrasnom potkom na petlju.
Tapiserije umetnici tehnike tkanja – On, ona i one, Ulrika Mokdad, 2018; 205 x 160 cm; vuna, tehnika klečanja, efekat senčenja (ašur). Koautorke Eva Đukić I Vesna Grbić.
Tapiserija u Danskoj živi svoju renesansu od 1900-ih, a danas zemlje Baltičkog kruga neguju zrelu aktuelnu tapiseriju. Sarađuju počev od kolonije Boško Petrović, 2014. godine. Od autorki, zbog svežine izraza, izdvajam Ulrike Mokdad sa delom On ona i one iz 2018. godine. Klečana je vunom. Međutim, razmenom ideja, tkalje Ateljea su svom katalogu pridružile novi način senčenja stilizovanih oblika, pod nazivom ašur tehnika.


Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Crno–belo–u boji, Kvasnicja Ambicka Lileja, 2002, 209 x 221 cm; vuna, kudelja, efektna prediva (ribarski konac, pliš, lame); tehnika klečanje, sumak. Koautorke Jelena Božić i Mirjana Dobanovački.
Tapiseristkinja iz Lavova, Ukrajina je učestvovala na IV koloniji tapiserista Boško Petrović 2001. godine. Kada je nastalo delo, ilustrativno kako u pogledu likovne ideje, tako i postignutim efektima boja i tehnikama izvođenja. Na približno kvadratnoj površini organizovana je trodelna kompozicija. Središnja vertikala je koloristički dinamična serija intenzivnih boja, izvedena tehnikom sumak. U bočnim delovima kompozicije, akcenti su na primeni efektnih prediva (pliš, ribarski konac, raspredena kudelja i srebrni lame).

Leva i desna strana su pozitiv, odnosno negativ. Par belih duguljastih oblika je na crnoj, a crnih na beloj podlozi. Dok je središnja pruga tkana nebeljenom kudeljom, sa nitima srebrnog lamea. Niz bikoničnih oblika je iste širine, ali im se punoća smanjuje do potpuno pljosnatog na dnu.



Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Put od žute opeke, Dragana Kuprešanin, 2022, 148 x 211 cm, vuna. Koautorka Milica Kovač
Delo je iz tematskog kruga Grad stripa, sa devet odabranih rešenja, nastalih spojem umetnosti stripa i tapiserije. Oktobra 2022. su predstavljene izložbom Heroji svakodnevice. Formalno i dinamički, ova tapiserija je strip sekvenca, kao i po simbolima u karakterističnim oblačićima. A sa druge strane, zapravo je nalik na veseli čupavac. U kompoziciji od raznobojne vune je katalog standardnih tapiserijskih tehnika u intenzivnim međuodnosima.

Put od žute opeke, Dragana Kuprešanin, 2022.
Bazična površina tapiserije je klečana vunom. Ali je bezmalo ukupan ukrasni sadržaj izveden takođe vunom. Tu se razigrava kontrastnim bojama i variranjem upredenosti niti. A posebna karakteristika je neobično kombinovanje prepletaja. Utkivan je dinamičan kolorit koji podstiče zvučan govor stripa. Ovo čudno kombinovanje boja i prepletaja je dosledno na većim površinama tapiserije, a isto tako i u detaljima.

Neravnine, čvorovi, petlje, sumak…
Reljefne, površine su izvedene varijantama: namotavanjem niti u ispupčenja pupanje ili oblika petlje. Negde su petlje skupljene u ruci, u sumaku. I sumak se varira, ukoso u jednom pravcu ili kao riblja kost. Zatim uzlani čupavac oko klečane zvezde. Sve raznovrsne primenjene tehnike su spojene u šaroliku reljefnu teksturu ove vesele tapiserije.



Vrt, Maje Žižakov 2010; 194 x 142 cm; kudelja, klečanje, efekat gajtana. Koautorke Eva Đukić i Mirjana Dobanovački.
U likovnom delu Maje Žižakov prepliću se zemaljski i nebeski svet. Okružen žutim tlom, u plavetnilu je Rajski vrt u kome vlada mir kome smrtnici teže.

Vrt (Rajski) Maje Žižakov, 2010.
Tapiserija je u celini klečana kudeljnom potkom. Na plavom kvadratnom polju, centralni cvet je uokviren bojom peska sa šarama tamnije zemljane boje. Kudelja je meko predena, te po površini nejednako izbija raspredeno vlakno. Tako blaga rustika čini da, ovaj komad rajske lepote, lebdi i uz zamaljsko.
Poseban efekat je gajtan. To su naglašenije opisane kružnice oko cveta, gajtani od sivo-plavičastih likinih traka. Takođe likom su izvedeni delićii površine u vidu flekica maslinasto zelene i sivkaste boje.


Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Kompozicija Save Halugina, 1986; 193 x 219 cm; vuna, efektno predivo; tehnika klečanja, efekat gajtana. Koautorke Ana Šijački i Eva Đukić.
Autor Sava Halugin je vajar vibrantnog opusa i istraživač u više likovnih medija. Umetničke ideje proteže kroz crtež, sliku do skulpture. Međutim, sada ću obratiti pažnju na tapiseriju sa nazivom Kompozicija, u fondu Ateljea 61, koja me je uistinu iznenadila obzirom na moju predrasudu o delu proslavljenog vajara.

Ako dobro osmotrite ovu tapiseriju, ona ovako bela, meka vunena tkanina, izdaleka na zidu, čini se kao slikarsko platno. Deluje plemenita mekoća bele vune minuciozno klečane površine. Kompozicija je meko stilizovanih oblika, sa suptilnim oblim linijama. Rekviziti su i ovde “izvajani” senčenjem te naslućujem temu iz njegovih bronzanih oblika.



Ali efekat gajtana se meni čini kao glavna senzacija tapiserije. Inače, ova ukrasna forma potiče iz arsenala Ateljea 61. Ovde je primenjen kao ekstremno plastična intervencija u ravnoj površini tapiserije. Na ovoj maksimalno umekšanoj kompoziciji se neki delovi bukvalno šniraju debelim gajtanima kružnog preseka. Slutim da je to mogla bilti ideja koautorki.

Tapiserija Morigan, Mira Đurić, 1987; 127 x 191 cm; vuna, klečana i pupana tehnika, efekat nepredene vune. Koautorke Tereza Horvat i Žužana Andrašik.
Već nepravilan format tapiserije usmerava pažnju na čudesnu pticu. Moguće, asocijacija na sveznajuću boginju Morigan iz keltske mitologije. Čini se momenat promene, kao jedne od demonstracija moći morbidnog božanstva.

Iako je cela površina klečana u dve boje, ugašenu modru i boju zemlje, lik je izveden po veoma složenom nacrtu. Suptilan slog boja je nabijen efektom nepredene vune, utkane pupanom tehnikom. Te gomile runske vune su obuzdavane pamučnim koncem. Tako je umetnica istakla jedan dodatni robustan efekat na fino klečanoj kompoziciji.


Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Duboko plavo, Vera Radovanović Marković, 2003; 221 x 127 cm; vuna, pamuk, sisal , PVC folija, efektno predivo; tehnika klečanja. Koautorke Eva Đukić i Vesna Grbić.

Deep Blue (Duboko plavo/tužno), Vera Radovanović Marković, 2003.
Ovo delo snažne ekspresije pokazuje da je ručno tkanje njen umetnički potencijal, iako se više bavi vezom u modnom odevanju. Verujem da je Duboko plavo nastalo u situaciji kakvu ilustruju reči Gordane Glid. Da je po prvi put pozvana da, od dobijenog materijala, stvara pod ovako dobrim uslovima za rad i boravak.
Nepravilna klečana forma deluje, pored plave dubine i hrapavom teksturom. Saglasno sa koautorkama, u potki su izvedeni efekti vlaknom sisala kao i trakama od plastičnih kesa. Što je vidljivo na teksturi.


Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Crtež vazduha i sunca, Daliborka Đurić, 2010; 240 x 234 cm; nepredena kudelja, PVC folija; tehnika klečanja. Koautorke Eva Đukić i Mirjana Dobanovački.
Primenjena umetnica stvara na prekretnici milenijuma. Istražuje modele spajanja elemenata tradicije u tekstilu, sa novim materijalima. Čini se da sučeljava grubu kudelju kao arhetipski material, sa PVC reciklažom u savremenosti. Današnji svet je inače u potrazi za modelima adaptiranja anahronih vrednosti koji bi poput plemenite patine privlačili savremene ukuse. Tu umetnici samo prednjače, jer eksperimentisanje i jeste sudbina umetnosti.



Tapiserija Kolevka za mačke, Bojan Milojević-Asterian, 2022; 158 x 187 cm; vuna, pozamanterijska ukrasna vrpca, srebrnast lame; tehnika klečanja. Koautorke Vera Lazić i Jelena Božić.
Već sam spomenula prošlogodišnji projekat Prestonice kulture i smotru rezultata dvogodišnje saradnje strip crtača i Ateljea 61. A ovo delo je među odabranima za postavku Heroji sakodnevice. Udeo tkalja iz Produkcije Ateljea je realizacija tematske serije tapiserija u saradnji sa strip crtačima. Među odabranima je i kolevka za mačke. Izdaleka mi se čini da to može biti i tapiserija, kao i strip art.


(Levo/gore) tapiserija mi se čini kao sekvenca stripa na zidu. Asterian, potpisuje tkačko remek delo, rad Vere Lazić i Jelene Božić.
(Desno/niže) Vuna, ukrasna traka, srebrni lame. Tipična tehnika tkanja tapiserije.
Zanima me a verujem i vas, da li je ovaj vuk dobar ili zao? Možda vraća mače u kolevku štiteći ga od NLO bića. Simboliku treba odgonetati…
Ali za sada, mi se uglavnom pobliže bavimo tehničkim karakteristikama odabranih dela.

Tapiserije umetnici tehnike tkanja – Iz bogatog opusa tapiseristkinje Milice Mrđe Kresoja, dva primera karakterišu faze njenog stvaralaštva. Prvi, Veliki znak, 1987, 240 x 140 cm; vuna, kombinovana tehnika. I drugi, Riba i ptica, 1991, 350 x 150 cm; Oba ova rada su izvele Ana Šijački i Eva Đukić.
Umetnica je od detinjstva osećala vunu i tkanje, volela boje zemlje i sunca. Analitičkim pristupom tapiseriji razlaže formu na fizički i likovno odvojene delove. Na primeru Veliki znak 1987, srodnim konciznim apstraktnim oblicima, autorka nameće pojam ZNAKA kao suštinu njenih traganja. Postiže sinergiju celine i detalja znaka, doslednim konceptom ali variranjem sredstava izvođenja.



Zatim, tokom devedesetih, umetnica neguje slobodniji potez u slikarskim rešenjima kao i spontaniji kolorit u predložcima. Sklona je tonovima okera, umbre i sijene, u tkanjima vunom i sisalom. Površine tapiserija su dlakave, čupave. A reljef im se pojačava grubim masivnim, a moćnim gajtanima. U zbirci je takav primer Riba i ptica, 1991.



Opus Milice Kecman je daleko iznad standarda dekorativnosti. Stvorila je autentične vrednosti složenih ideja, poruka i značenja. Tako je zacrtala specifičnu liniju nove tapiserije. Ostala je vezana tkanjem za tradiciju, ali je svojom snagom i čulima ostvarila savremeno a nadrealno delo. Zato je Atelje 61 obeležio 58 godina svog postojanja tematskom postavkom Milice Kresoja Arhaicni časovi tapiserije i crteži 1984-2019.
Nakon opsežnijeg prikaza primeraka tapiserija nastalih u produkciji Ateljea 61, ostajem u iščekivanju vaših poseta
S poštovanjem, Branka o tekstilu
Brankini tekstovi su jasan i glasan primer kako se čuva i neguje kulturna baština. Uživanje je čitati ove priloge i upoznavati se sa tehnikama tkanja i tkačkim proizvodima . Tekst o tapiseriji me je bukvalno ostao bez daha. Divim se ženama koje stvaraju ovakva fascinantna dela. To je umetnost.
Hvala Saša što jasno i glasno skrećeš pažnju. Manje zbog mene već naravno zbog svih koji mogu koristiti. Radim zbog svoje fix-ideje o svom dugovanju struci: da ono što radim ne odnesem sa sobom (na možda lepše mesto). Nalazim na mreži vredne tekstove od početaka blogovanja i sa radošću ih koristim. Tako nekako zamišljam i budućnost mojih tekstova. Srdačan pozdrav, Branka
Zahvaljujem vam se Branka na ovakvom studioznom i profesionalnom predstavljanju- približavanju čitaocima o umetničkoj tapiserijskoj sceni kod nas. Ulazeći u samu srž stvaranja i nastajanja tapiserije u potpunosti ste preneli atmosveru koju doživljavamo dok stvaramo i izvodimo raznolika umetnička dela. Drago mi je zbog ovako kvalitetne saradnje.
To je jedan od glavnih ciljeva mog rada. Da razumem i objasnim procese i značenja koji su u senci lepote izloženih dela. Pri tom, koliko se tkalje ugrađuju u svako umetničko delo.
Ako sam uspela, to je zato jer sam videla i osetila posvećenost radu u vašoj „košnici“.
Atelje 61 stvara vrednosti za budućnost
Čestitam
O ovim detaljima uce samo ucenici tekstilnih skola, a nema ih mnogo
Svesna sam da je ovakvo štivo nepoznato većini. Stoga je i „zamorno“. Pišem, pokušvajući da malo opuštenije, tu uvučem čak i materijalne činjenice iz izrade, ali i ličnih odnosa prema tekstilu koji „sebično“ koristimo ne misleći o njegovim dodatnim znčenjima. To ilustruje i naziv „krpice“, nezobilazan u slengu.
Srdačno, Branka