Pokrivanje žena u emigraciji i domovini – postaje sve vaznije pitanje, u nizu društvenih promena provociranih krizom svetskog poretka. Posebno od 1980-ih godina, kada su poremećaji i sukobi izazvali nasilna demografska pomeranja u svetu. Imigrantkinja je nužno u dilemi da li da nastavi život u skladu sa ukorenjenim tradicijama sveta iz koga je pobegla; ili da nastoji da se uklopi u novo okruženje. Kod predstavljenih primera izbeglih, uglavnom se radi o mogućnostima integracije Muslimanske žene u novu, stranu i savremenu sredinu. U domovini su takođe nastale neminovne promene. Negde narasta konzervativizam a negde se prihvataju novi uticaji.

Kamile Erdemir iz Isparte, Turska, doseljena u Nemačku 1980. godine

Pokrivanje žena u emigraciji-Kamile-Erdemir-Isparta-Turska-živi-u-Nemačkoj-od-1980.jpg

G-đa Kamile Erdemir iz Isparte u Turskoj živi u Nemačkoj od 1980. godine. Sada nosi maramu kao islamska vernica. Ranije, u Zavičaju je nosila maramu spontano, po ugledu na starije u porodici i okruženju. U Nemačkoj nije redovno nosila maramu, i to nezavisno od religijske svesti. Deo porodice, koji je ostao u Turskoj, joj je savetovao da skine maramu. Smatrali su da joj to priliči, kao ženi turskog učitelja koja time pripada krugu lokalnih uglednika.

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini – Kako je bila neodlučna, da li da nastavi da nosi maramu, zatražila je savet od supruga. Međutim, na pitanje šta misli da li treba da skine [ili da nastavi da nosi] maramu, odgovorio je da je to njena stvar i njen greh. Tada (1985) je skinula maramu i nije je nosila godinu dana. Međutim, i nadalje rastrzana, odlučila je da potraži pomoć u Kuranu. Sada misli da je stid pred drugima bio pravi razlog da skine maramu, a ne njeno lično uverenje. Zato je ponovo povezala maramu.

Inače, čini joj se da njena marama najviše smeta sunarodnicima iz bojazni da drugi misle da su žene sa maramom nazadne. A sa tim se ona uopšte ne slaže. Kako sam ja razumela, kao osvešćena muslimanka, g-đa Kamile želi da pomiri svoje lične ambicije sa verskim kodeksom. Ističe da i islam podržava razvoj otvorenog uma. A ona sama, pokrivanjem teži da se ostvaruje na poljima van religije a da se istovremeno, tako pokrivena, oseća kao uzorna muslimanka.

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini – razgovor sa devojkom iz sela Nalbant blizu Adane, Turska

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini-devojka-selo-Nalbant-Adana-Turska-sredini-učestvuje-u-povezivanju-tip-serendez.jpg
Devojka iz sela Nalbant kod Adane u Turskoj u sredini, učestvovala je u povezivanju „serendez“

Devojka iz sela Nalbant kod Adane je pružila punu pomoć i saradnju stručnom timu Ženskog muzeja u Firtu. Učestvovala je u povezivanju tipa „serendez“ koji su izvele njene starije komšinice. Ona inače, kod kuće nosi maramu dok kuva, mesi ili peče hleb. To čini zbog higijene pri radu sa hranom, ali i radi svoje kose. Tako, dok čisti stan, marama štiti njenu kosu od prašine, ili dok kuva, kosa ne upija mirise. Devojka je stalno u nekom poslu, te je navikla na maramu. Dešava se i da zaboravi na nju, pa tako ode, naprimer do komšinice. Sa druge strane, ako se marama dugo nosi, steže glavu i pritiska kosu pa se slegne. Tako više ne izgleda prirodno bujna i lepa.

Jasno, da je mladoj devojci marama odlična zaštita kose pri poslovima. Dok je u slobodno vreme skida, kad će izaći u društvo ili za učešće u svečanostima. Kako je rekla: “tada operem i osušim kosu i stavim lepe šnale”. Neke devojke nose marame sa tradicionalnim „oja” perlicama. U prilikama kad se doteraju za svadbu ili neku posetu. Tada će izabrati maramu koja se slaže sa bluzom ili haljinom, da bi složila modernu odevnu kombinaciju. To iz razloga što su tako viđale u gradu (1985).

Hanife Jilmaz živi u selu u blizini Kozana u Turskoj

Alt Hanife-Jilmaz-Kozan-Turska-kundak-povez.jpg
Hanife Jilmaz iz Kozana, povezana na „kundak“ način

Ona lepo opisuje kako žene nose marame u njenom kraju: „U mom selu devojke nose trouglaste marame ili prekloplene i vezane na „kundak“ način. Može se vezati ispod potiljka i gore, na temenu. Neke uopšte ne nose marame. U novije vreme se sve menja i to zavisno od stava porodice. Ma da u većini slučajeva udovoljavaju željama mlade devojke i prepuštaju joj izbor. Mnoge rado nose nakićen „kundak” povez. Ivice marame su ukrasno obrađene. Ni sama Hanife, kao devojčica, nije umela da se lepo poveže.

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini-detalj-izložbe-serendez-vezivanje-marame-udate-žene.jpg
Detalj sa izložbe: “serendez” vezivanje marame udate žene

Udate žene u javnosti nose samo „serendez“ povez. Za starije žene povezivanje marama je stalna obaveza, jer nikad ne pokazuju svoju kosu. Vezuju marame u stilu „doima“. Sličan je već pomenutom „serendezu“. Samo se kod starijih žena papred postavlja niže, te je čelo još više pokriveno. Preko ovog poveza je i dodatna marama To je najčešće uska bela marama od tankog platna sa specijalnom ukrasnom čipkom. To su „ojice” od šarenih staklenih perlica na ivicama marama.

Takva dodatna marama je veoma korisna u povezivanju glave starije žene, bilo koja varijanta da je u pitanju, „kundak“, „serendez“ ili „doima“ stil. Osim što veoma lepo izgleda, čipkasta traka je praktična jer dobro zateže maramu. Svoje svakodnevne marame, pri radu u polju, žene namaknu preko lica i vezuju tako da se zaštite od jakog sunca. Pokriju lice, kao i nos i usta da ne bi udisale prašinu. To je redovno na njivi, a obavezno u fabrici pamuka. Istraživanja su vršena 1986/87. godine.

Ja nosim maramu, ili ne i kako? Veliko je pitanje i za žene Bliskog istoka i severne Afrike

Vijam Karaki, iz Damaska (Sirija), od 2015. živi u Nirnbergu

Vijam-Karaki-Sirija-prvo-nosila-marame-svoje majke-do-svoje-čvrste-odluke.jpg

V. Karaki iz Damaska (Sirija), koja od 2015. živi u Nirnbergu, ispričala je svoju priču: “Počela sam da nosim maramu sa ulaskom u pubertet. Želela sam po ugledu na mamu i starije rođake. Prvo mi je dala svoje marame da nosim, jer je želela da budem sigurna u svoju odluku. Kasnije smo kupovale za mene. U Nemačkoj, nije imala problema zbog marame, sem radoznalih pitanja. Kao, kako to da šminkom naglašavam oči, a krijem kosu?

Nezavisno od mišljenja drugih, tvrdi da nošenje marame doživljava kao ličnu slobodu da sa svojim telom radi šta hoće (2022. godine).

Proslavljena fotografija, autorke Marlene Valdhauzen „Presrećna izbeglica iz Sirije je završila srednju školu“, pokazuje nam jedan od uspešnih slučajeva uspešne integracije imigranata. Desno je Malak Bubaki, sa majkom i sestrom, na dan kad je diplomirala u Nirnbergu, 2020. godine. To se dogodilo pet godina nakon što je pobegla iz Sirije, u potrazi za bezbednošću.

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini-Sirijska-izbeglica-diplomirala-srednju-školu-suze-radosnice-diploma-Nirnberg-2020.jpg
Sirijska izbeglica, na dan kada je okončala srednješkolsko obrazovanje. U suzama radosnicama i diplomom u ruci, Nirnberg 2020.

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini: Mahasin Mohamed Ahmed iz Vad Medania (Sudan), živi u Nirnbergu od 2000. godine

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini-Mahasin-Mohamed-Ahmed-Vad-Medania-Sudan-Nirnberg-od-2000-godine.jpg
Mahasin Mohamed Ahmed iz Vad Medania (Sudan), živi u Nirnbergu od 2000. godine

Ugledajući se na starije žene u porodici, nosi maramu počev od puberteta. Majka je upozorila na značaj velike odluke koja treba da bude samo njena. U Sudanu ne nose sve žene marame. Na primer, njene dve sestre ne nose.

U vreme dolaska M.M. Ahmad u Nirnberg (2020,) u Sudanu je u centru pažnje odevanje prave skromne muslimanke. Slobodna novinarka S. Gabralla je pisala o tome u trodelnoj seriji „Skromnost u Sudanu“, uključujući ilustraciju pravila oblačenja

Ali nakon 11. septembra 2001. godine, od kada se takva odeća povezuje sa terorizmom, prestala je da nosi abaju. Tome nadovezuje i niz svojih praktičnih razloga. Na primer, zbog svoje dužine, abaja je neprikladna za kretanje u uslovima urbane sredine. Morala je paziti kako se kreće u metrou, na pokretnim stepenicama i u mnogo sličnih situacija. Kasnije je i himar zamenila kraćom maramom. Ovu savremeniju odevnu kombinaciju primerenu okruženju, nosi u uverenju da podstiče pristojnost i lepo ponašanje prema njoj. A njoj samoj stvara osećaj da je štiti od iskušenja (2022. godine).

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini-pravilno-odevanje-muslimanske-žene-Gabralla-Skromnost-u-Sudanu-drugi-deo.jpg
Ilustracija „dres koda“ za žensko odevanje, iz teksta Sare Gabralla, „Skromnost u Sudanu II deo

U vreme dolaska Mahsin M. Ahmad u Nirnberg (2020,) u Sudanu je velika promocija ideala ženske skromnosti. Kao jedno od glavnih usmerenja se ističe, i stvara savremeni modni trend odevanja prave, skromne muslimanke. O toj temi je pisala slobodna novinarka S. Gabralla, u trodelnoj seriji članaka, pod naslovomSkromnost u Sudanu. Odatle potiče priložena ilustracija poželjne kombinacije za savremeno odevanje muslimanske žene.

Fatma Jamal iz Etiopije, živi u Nirnbergu od 2016. godine

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini-poster-projekat/ženska-marama-kulturni-kod.jpg
Poster za projekat „Ženska marama kao kulturni kod“

Gđica F. Jamal iz Etiopije, živi u Nirnbergu od 2016. Izgleda kao modna ikona. Nosi maramu od malena. Međutim, nikada nije bila svesna religiozne fukcije marame, niti je nosi zbog toga. Spontano je nastavila tradiciju generacija žena u svojoj porodici. Sada uživa u svojim kreacijama u kojima spaja dva atraktivna elementa, maramu i niske perlica, obeležja tradicije njenog zavičaja. Maramu „šarp“ je ukrasila sa niskama perli u bojama zastave Oromo regiona. Žene ih inače, nose oko noge, ruke, kao minduše i slično.

Ova mlada žena, svoj dizajn sa maramom smatra ličnim stilskim obeležjem. Ostvaruje svoje emotivne i estetske potrebe oslanjajući se na stalnu vezu sa majkom u domovini. Ona joj pravi niske perlica i redovno šalje u Nemačku. Uzgred, sa prekorom zapaža otpor svog novog okruženja prema ženama sa maramama. Uverava sagovornicu da njoj marama znači isto što nekom košulja. Jer se bez nje oseća kao gola (2022.).

Ženska-nošnja-narod-Oromo-Etiopija-Nirnberg-predstatavljena-2022.jpg
Ženska nošnja naroda Oromo iz Etiopije, predstavljena u Nirnbergu 2022.

Manifestacija veza sa zavičajem, u Nirnbergu, marta ove, 2022. godine: Na fotografiji (prva s leva) prepoznajem F. Jamal u svečanoj nošnji  naroda Oromo.

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini – predstavljena: gđa Elizabet iz Čada, učiteljica u N’Đameni

Pokrivanje žena u domovini-Elizabet-Čad-učiteljica-N'Đamena-učesnica kongresa-Umetnost-života-1995-Nirnberg-nosi-odeću-panje.jpg

Elizabet iz Čada, učiteljica u N’Đameni, bila je učesnica kongresa “Umetnost življenja”, 1995. godine u Nirnbergu. Sve vreme, tokom boravka, je nosila tradicionalni “panje“ kao obeležje svoje kulture. To je marama dužine preko 5 metara, tradicionalno plave boje. Dugačko platno pokriva glavu, ramena i telo. Čini osnovu garderobe muslimanki u Čadu. Količina ove odeće se stalno uvećava zbog običaja da za kraj proslave Ramazana, Muslimanka dobije od muža novi panje. Tako se okruženju objavljuje bračna sloga para. U suprotnom, dešava se i da žena napusti porodicu.

Odevni komplet „panje“ može da sadrži nekoliko komada platna posebnih funkcija

Panje se može sastojati i od više posebnih komada platna. Komplet je od istog materijala, najčešće u nijansama indigo plave boje. Platno se farba ukrasnom batik tehnikom. Pored manje marame za glavu je i veliki komad kojim se omotava telo i treći, komad platna koji visi o ramenu. Taj deo uvek može poslužiti kao “nosiljka”, najčešće za dete. Novije, svakodnevno odevanje žene se pojednostavljuje na suknju i majicu. U kući, glava ne mora biti stalno pokrivena, ali je komad platna ženi uvek pri ruci. Kad je neko pred vratima, pljesne rukama kao znak ženi koja munjevito zgrabi maramu da se pokrije. Istraživanje iz 1994. godine.

Na slici desno, žena pleše u odeći „panje“ koja joj je obavijena oko celog tela. Snimljeno prilikom završne proslave Ramazana.

Ples-žena-tradicionalna-odeća-panje-završna-proslava-Ramazana.jpg

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini: Odeća žena u Tunisu, Udruženje žena Midouna

Pokrivanje žena u domovini-Safsari-tradicionalna-odeća-danas-nose-starije-žene.jpg
„Safsari“, tradicionalna odeća, koju danas nose samo starije žene
Prepletaj-platno-usnovane-višebojne-pruge-po-vertikali-broširani-motivi-dodatnom-potkom.jpg
Prepletaj platno sa usnovanim višebojnim prugama. Na široj prugi, po vertikali, su broširani motivi, dodatnom potkom.

„Safsari“ je tradicionalna tuniska ženska odeća tipa vela koji sam već predstavila i ilustrovala fotografijom u photo in the prethodnom postu. Odeva se tako što se prebaci preko glave i njime obavija celo telo. Obično je krem boje, od pamuka, satena ili svile. Boje i varijante dezena zavise od regiona u Tunisu. Safsari u nekim oblastima na jugu može biti i veoma šaren. Izloženi primerak je tkan od punijeg neizbeljenog pamuka prirodne boje biljnog vlakna. Ornamentika i tehnika je uobičajena za ovaj tip haljetka Midauna. Tkan u prepletaju platno sa usnovanim višebojnim prugama. Na široj prugi, po vertikali, je niz broširanog motiva cveta. Broširanje je utkano dodatnom potkom.

Žene nose safsari u tradicionalnoj skromnosti, da bi izbegle muške poglede. U savremenom Tunisu safsari obično još nosi baka, dok već njena ćerka ne nosi, a unuka nipošto. Eventualno, kao manifestacija folklorizma.

Pokrivanje žena u emigraciji i domovini: G-đa Ava Iv i njena marama, Burkina Faso (Zapadna Afrika)

Pokrivanje žena u domovini-Serija-načina-vezivanja-marame-snimljenih-Ava-Iv-1996-Nouna.jpg
Serija načina vezivanja marame, snimljenih sa Ava Iv, 1996. godine u njenom domu u Nouni

Ava Iv potiče iz muslimanske porodice, a udajom je prešla u katoličanstvo. U misionarskoj školi je završila kurs za krojačicu. Sa velikim majstorstvom gospođa, uz pomoć svog četranaestogodišnjeg sina, munjevitom brzinom pokazuje mnoštvo varijanata vezivanja marama kod žena Zapadne Afrike. Na postavci je maneken sa jednom od tipičnih kombinacija modela haljine i poveza na glavi od iste tkanine.

Model-vezivanje-marame-žena-zapadne-Afrike-lutka-maneken-kako-prikazala-Ava-Iv.jpg
Model vezivanja marame kod žena zapadne Afrike (lutka-maneken), kako je prikazala Ava Iv
Pokrivanje žena u domovini-Pozadina-istog-modela-izložba-Marama-kao-kulturni-označitelj.pg
Pozadina istog modela, na izložbi „Marama kao kulturni označitelj“

Pored velike posvećenosti proučavanju, muzealci nisu uspeli da upoznaju svo mnoštvo tehnika vezivanja marame. Niti da potpuno shvate kulturni okvir svih varijanata. Razlog je što svaka žena, u skladu sa godinama, praktikuje drugačiji način vezivanja. U pokrivanju glave kod muslimanki i katolkinja se skoro ne razlikuju izbori tkanina ili tehnike povezivanja. Varijacije izviru prvenstveno iz ličnog a ne konfesionalnog identiteta. U današnje vreme, mlade devojke obe vere, odbacuju maštovito vezivane marame, prihvatajući modu pletenica od veštačke kose.

Evo, završavam drugi, od četiri dela priče o ženi i njenoj marami, vrteći se oko pitanja: Zašto žene nose marame? Sledeći post, o pokrivanju Latinoameričkih Indijanki, i nadalje se razvija iz prezentacije stručnog tima Ženskog muzeja u Firtu i Muzeja Vojvodine u Novom Sadu.

U nadi da i nadalje zadržim Vašu pažnju i pobudim šire interesovanje, do sledećeg čitanja

S poštovanjem, Branka o tekstilu

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

The maximum upload file size: 1 MB. You can upload: image, document, text. Drop file here