Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Dugo sam želela da upoznam izbliza svet moderne tapiserije. I dobila sam priliku sa ulaskom u procese tapiserijske produkcije Ateljea 61. A Koloniju tapiserista sam podrazumevala kao jedan od vidova u multifunkcionalnosti Tapiserijskog centra A61. Ali nedavno mi se iznenada desilo da prisustvujem radu i delimično osetim atmosferu tokom ovogodišnje Kolonije tapiserista. Saznala sam u nezgodan čas, usred nekih drugih poslova. Dok sam radila na temi kojoj sam se vratila nakon dužeg odlaganja, upravo zbog rada na blogu.

Svejedno, takvu priliku nisam mogla da propustim. Prateći postove Ateljea, procenila sam da je petak, kao pretposlednji dan, pogodan za prisustvo na licu mesta. Umetnici su privodili kraju slikanje kartona.

Učesnici: s leva, Slađana Milojević, stoji, dalje sede, Brankica Žilović, Ana Olson, Dragan Zdravković, Marija Bramasole, napred u centru, Nemanja Milenković; i krajnje desno, predstavnice Ateljea, Teodora Ž. Janković i Sonja Boruš .

Ovogodišnja 15. kolonija, slično prvoj, održanoj 1998. godine, okupila je likovne umetnike različitih generacija i iskustava. Sa ciljem istraživanja savremenih koncepata i prakse tapiserijske umetnosti, ali je u međuvremenu postala međunarodni saziv.

Ove godine, Atelje 61 prvi put održava Koloniju u Galeriji 4, svom prinovljenom prostoru u Kreativnom distriktu (od ranije, među Novosađanima poznatoj kao “kineska četvrt”). Ušavši u klimatizovanu halu, nađete spas od spoljne nesnosne žege letnjeg prepodneva. A umetnici su u svojim improvizovanim ateljeima koji su istovremeno odvojeni tako daju stvaralački mir, ali sa mogućim vizuelnim kontaktima ukoliko to žele.

Sastav pozvanih učesnika 15. Kolonije, 2023.

Jubilarni 15. Saziv Internacionalne kolonije tapiserista “Boško Petrović”, novosadskog “Ateljea 61” je održan od ponedeljka, 19. do subote, 24. juna, 2023. godine. Na poziv Umetničkog saveta Ateljea, ove godine se okupilo šest umetnika iz zemlje i inostranstva: vizuelna umetnica Brankica Žilović-Šoven iz Pariza; Maria Bramasole, dizajnerka tekstila i vizelna umetnica iz Beograda; slikarka tekstila Slađana Milojević, takođe iz Beograda; novosadski slikar Nemanja Milenković;  Dragan Zdravković, slikar i profesor beogradske Akademije umetnosti; i tapiseristkinja Ana Olson iz Geteborga, Švedska.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Obrazlaganje ideja, diskusija i načelni dogovor sa tkaljama

I sama sam imala priliku da se pridružim i posmatram, rad na tapiserijskim kartonima, kao prvu i ključnu fazu nastajanja tapiserijskih dela. Ovogodišnja, 15. Internacionalna kolonija A61, zapravo je dvostruko jubilarna. Obeležava i 25 godina aktivnog Programa (od 1998) stvaralačkih i estetičkih promišljanja unutar savremenog tapiserijskog medija. Što rezultira bogaćenjem fonda Nacionalne zbirke tapiserija Srbije, grada Novog Sada i “Ateljea 61”.

Kolonija je započeta skupom učesnika sa domaćinima na kom su izloženi i obrazloženi koncepti predstavljeni skicama za tapiserijske kartone. Sa jedne strane je predstavljanje umetničkih koncepata kroz saradnju kojom se usavršava svaki poseban koncept. Dok nadalje, ideje i autorska rešenja, prolaze analizu izvodljivosti i načelni dogovor sa potencijalnim koautorkama u Ateljeu 61. Načula sam od učesnika da su okvirno usaglašeni načini izvođenja dela.

Već sam spominjala detalje o koristima umetničkog zajedništva kolonija. Značaj im je nesumnjiv, ali ovog puta sam upoznala učesnike i pokušala da razumem smisao svakog dela pojedinačno. Odatle sam ponela utisak kako je stvaralački čin individualan, ali i veoma osetljiv za preplitanje umetničkih iskustava.

Brankica-Žilović-započet-karton-tapiserija-Antarktik-Nemanja-Milenković.jpg
Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-umetnica-Žilović-pauzira-rad-kontemplacija.jpg

Ovde, na snimku iz samog početka rada je tek nagoveštaj ideje za delo Brankice Žilović. Ona verovatno naglas razrađuje ideju, u prisustvu Nemanje Milenkovića, svog saučesnika u Koloniji. Na sledećoj fotografiji, njena mirna ruka sa četkicom pauzira, a umetnica je izgleda u dubokoj kontemplaciji.

Brankica Žilović Šoven, srpsko-francuska vizuelna umetnica iz Pariza

Rođena u Srbiji, završila Likovnu akademiju u Beogradu, zatim École Nationale Supérieur des Beaux-Arts u Parizu. Danas vizuelna umetnica, koja se izdvaja kao posebna pojava francuske i evropske likovne scene. Od 2004. godine, stvara autentičan opus, baziran na tradicijama ženskih rukotvorina i narodnog veza Srbije i Balkana. Tradicionalne korene i tekuće promene, iskazuje savremenim umetničkim jezikom. Stvara u relacijama savremene  umetnosti veza, instalacije, multimedija, slikarstva i crteža. Živi i stvara u Parizu. Predaje na akademijama u Parizu i Anžuu. Svoja dela izlaže širom sveta. Razvija projekte savremene umetnosti sa galerijama i muzejima u Francuskoj, Srbiji, Evropi i SAD.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-Brankica-Žilović-Novi putevi-zidna-instalacija-2020.jpg
Brankica Žilović, “Novi putevi” [vez na tkanini, konci] zidna instalacija. 2020.

Koristeći predivo, tkaninu, konce i vlakna, umetnica plete priče o svetu koji se menja, menjanju identiteta i sećanjima iz prošlosti. Odgovarajući na slična pitanja, B. Žilović kaže: „Uvek sam volela da se krećem između „tradicionalnih“ tekstilnih tehnika, kao što je ručna tapiserija i savremenih kao što su zidne instalacije“.

Dela su tekstilne zidne instalacije velikih formata u tehnici petlje i veza; kao i manje mekane forme, izvedene vezom na platnu, papiru, knjigama i slično. Autorka spada u savremene umetnike koji iznalaze bezbroj načina umetničkog oblikovanja tkanine, prediva i konca. Tako plete svoje priče o svetu koji se menja, menjanju identiteta i o sećanjima. A u izvođenju kombinuje futurističke koncepte sa tehnikama ručno tkane tapiserije i tekstilnih instalacija. Počev od ciklusa Pangea, umetnica razvija ideje unutar suptilnih odnosa lične i socio-političke geografije. Krhka tekstilna mrežasta tela izvedena su kombinovanjem tehnika umetničkog izraza.

Brankica-Žilović-komentari-kartona-tapiserije-Antarktik-koautorke-Atelje61.jpg
Razgovor autorke sa koautokama, s leva, Verica Lazić, Jelena Božić, (s leđa) Zoran Bulatović, direktor Ateljea 61

Kolonija tapiserija – Varijacije svetova, Antarktik, 2023.

Za idejno rešenje tapiserije na ovogodišnjoj Koloniji B. Žilović je odabrala delo „Antarktik” iz njenog aktuelnog ciklusa “Varijacije svetova”. Umetnica već peti dan ručno oslikava natron tabak, karton “Antarktika“. Pri završetku je i u dogovoru, sa tkaljama, koje će kasnije izvoditi delo, Verom Lazić i Jelenom Božić.

Zamolila sam je, kao i sve ostale učesnike, za lični iskaz o motivaciji ili karakteru dela koje trenutno stvara na Koloniji: „Variations of the Worlds, Antartic“, 2023, 240 x 240 cm. Citiram, „Fokus rada je na kartografiji, kroz odnos čoveka ka svetu, i njegovo poimanje sveta. Prisustvo Antarktika u različitim razmerama se ovde koristi kao paradigma sveta. Fragilnost i erozija Antarktika ukazuje na fragilnost sveta u celini. Oči predstavljaju našu mentalnu projekciju, i početak svakog novog imaginarnog stvaranja.“

Tu sam se zadržala do kraja dana. Vrtela sam se među njihovim kreativnim ostrvima opažajući međusobne reakcije umetnika, ili slušajući  uzgredne komentare. U momentima bi posvećivali pažnju i meni. A svi ti utisci daju ton ovom prikazu. Iz Distrikta, umetnici su se sa svojim rolnama tapiserijskih kartona uputili ka Tvrđavi. Za završni dan Kolonije preostao je još izbor prediva za tkanje tapiserija.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Maria Bramasole, dizajnerka tekstila i vizuelna umetnica iz Beograda

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-Maria-Bramasole-Kolonija-crta-skicu-dela.jpg

Maria Bramasole, diplomirala na fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 2015; master umetnosti u Lincu, 2018. Član ULUPUDS; Autorka 9 samostalnih i učesnica preko 60 grupnih izložbi u Srbiji i Evropi. Izdvaja Godišnju nagradu ULUPUDS-a, 2022; Priznanja joj omogućuju dalji umetnički razvoj (Mikser Festival 2018; Projekat Dosije: Umetnik, Kreativne Fabrike, 2017 godine; stipendija Fonda Dositej (Srbija), kao i Saveznog ministartsva Austrije i Austrijske nacionalne unije studenata.

Verovatno sam provela najviše vremena uz umetnicu Mariu Bramasole. Na visokoj galeriji u ovom razuđenom prostoru. Ona nad kartonom, a ja sa pogledom i na druge improvizovane ateljee. U razgovoru sam je posmatrala unetu u minuciozne detalje na ogromnom belom papiru. Govorila mi je čemu teži u umetnosti, o utiscima iz različitih sredina gde je živela i radila. Iako veoma mlada, već dugo traga za svetom koji joj godi u umetnosti i životu. Postove za blog pišem iz svog ugla, ali s obzirom na individualnosti ovih umetnika, ovog puta to neću učininiti. Što se posebno odnosi na M. Bramasole. Njenu subjektivnost ću vam samo preneti njenim rečima, jer je ostalo suvišno.

Posmatranje okoline, komunikacija i sopstveno bivstvovanje

Citiram: „U umetnosti istražujem intersocijalne odnose i ljudske psihologije, kroz vizuelnu i auditivnu percepciju. U delima multimedijalne umetnosti akcenat je na tekstilnim instalacijama i digitalnoj umetnosti. Inspirisana načinom kako posmatramo okolinu, komunikaciju i sopstveno bivstvovanje, lovim kadrove, ili pretačem reči svoje filozofije u polje vizuala, kroz strukture, teksture, objekte i pokrete. Bavim se organizacijom i marketingom, pri čemu se posebno ponosim višegodišnjim projektima vezanim za propratne programe Venecijanskog bijenala.“

Maria-Bramasole-naziv-dela-La-Dolce-Vita-2023.jpg

Kao što Marcello Rubini plovi kroz socijalni i kulturološki pejzaž Rima 1960-ih u istoimenom filmu, tako i Bramasole 60 godina kasnije, odlučuje da pretoči socio-ekološki i psihološki reljef društva. Po socijalnoj ekologiji, zaštita prirode nije moguća pojedinačnim akcijama ili etničkim konzumerizmom, već stvaranjem novih društvenih struktura u balansu odnosa ljudi i prirode. Međutim, Bramasole smatra da svaka promena u društvu kreće od pojedinca, i da je potrebno da svako od nas krene od sebe samog. Svoju kritiku i uviđanja u trenutnoj društvenoj i ekološkoj slici Maria pretače u splet niti, i poigrava se različitim prepletajima kroz koje se simbolično suočava i sa sopstvenim promišljanjima i transformacijama.

Delo pod nazivom La Dolce Vita

Ovaj rad “La Dolce Vita” povezan je sa predhodnim radovima, prostornim tapiserijama nastalim pletenjem papirnih traka. Objedinjuje tri protekle faze. Crna (pakao) predstavlja sve ono što nas muči: brige, sećanja, strahovi, prolaznost, očekivanja. Bela faza (čističište) je beskajan prostor u kome imamo mogućnost da se preispitujemo i sami kreiramo svoju istinu. Ružičasta faza (raj) ukazuje na to da ništa nije nemoguće. Da je svaki veliki korak počeo od neke luckaste ideje za čiju realizaciju je bila potrebna hrabrost, jaka volja i istrajnost, da bi pobedila nepoverenje. Forma je u beličastom prostoru, u kome je dozvoljena kreacija. Zasićena je sivim i tamnim tonovima, što ukazuje na sve boli, strahove i očekivanja. Ali i na trenutno stanje društva u kom se nalazimo, i prirode koju (ne)čuvamo.

Sama forma naizgled ima srcast oblik, što je poziv da svako od nas brine svoju brigu i da svako mora krenuti ka promeni od razgovora sa sopstvenim bićem, sa sopstvenom dušom.

Crtež-žilice-krajeva-spajaju-nebo-zemljujpg

Žilice koje se protežu na oba kraja – spajaju nebo i zemlju, ukazuju da naši koreni nisu samo na tlu, već i u oblacima. Zato bismo trebali češće da oslušnemo šapat svog srca. Ujedno ovo korenje aludira na prirodu koja ne opstaje pred ophođenjem čoveka; ali kako bi to i bilo moguće, uzimajući u obzir da ni sami ne opstajemo pod nepotrebnim pritiscima i normama kojima se svakodnevno izlažemo? Najverovatnije, jer živimo tuđa očekivanja umesto svoje ideje…

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Ružičasti oblici, ponekad kao „slatki bolovi“ života

Ružičasti oblici se naziru ispod sivila. Plivaju kroz čitavu formu i na posletku izranjaju na površinu kao nada da ćemo naučiti da plovimo putevima sopstvenih istina, hrabro slušajući svoje srce. Tako ćemo učiniti dobro i sebi, i drugima, i prirodi koju nastanjujemo. U isto vreme ružičasti momenti podsećaju na to da naša duša za nas krije razne lepote, i slatke završetke poglavlja pa i onda kada tako ne izgleda. Takav akcenat pokazuje da je putovanje bitnije od samog ishoda, čak i kad su putevi i transformacije teški. Verovatno sve zavisi od načina posmatranja tranzicije kroz životne lekcije. Jer nekad se u datom trenutku i poteškoće mogu čitati kao „slatke muke“…. a u osvrtu na prošlost – je gotovo uvek tako.

Kako se Marija Bramasole povredila dan pre zatvaranja kolonije, koautorstvo predstave i izbor prediva su joj odloženi dok se ne oporavi. Sigurna sam da će ova tapiserija sa porukama Marije Bramasole dirnuti dušu gledaoca, kao što su i meni ostala pokrenuta egzistencijalna pitanja.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Slađana Milojević, slikarka tekstila iz Beograda

Slađana Milojević je možda najpoznatija kao slikarka na svili. Na raznovrsne teme slika raznim tehnikama (batik, šibori, kontur paste…). Njene oslikane ešarpe su nosivi komadi, ali i umetnička dela, tekstilne skulpture i prostorne instalacije. Prepoznatljiv autorski rukopis krasi tri tematske celine: Prvu, sa linearnim igrama u snažnom kontrastu širokih crnih linija i besprekorno oslikanih polja gradacijom boja i valera; Druge dve grupe odlikuje naglašena slikarska nota. Proteže se kroz istraživanja materijala, teksture i kolorita. Umetnica tretira tekstil kao slikarsko platno na kom stilizuje simbole koristeći motive iz prirode.

Po pozivu Ateljea, odlučila se za izazov da svoj rukopis oproba u još jednom, drugačijem umetničkom miljeu. Donela je više studija od kojih je uz konsultacije odabrala komad sa plavičastim batikom uokviren zemljanim bojama. Citiram: „Ideja da se jedna tekstilna tehnika kao što je batik prebaci u rustično tkanje vunom, predstavlja umetnički izazov što, samo po sebi, karateriše polje mog interesovanja. Eksperimentisanje raznim tekstilnim tehnikama preko granica poznatog, moj je omiljen pristup u umetnosti tekstilnim materijalima.“ I tu je skoro gotova, pored tapiserije sa naslovom „Uskovitlano plavo“ sa kistom i skicom u rukama.

Milojević-izazov-prevođenja-tehnike-batik-tapiseriju-tkanu-vunom.jpg

Tapiserijski karton za delo Slađane Milojević Uskovitlano plavo, 2023.

Tapiserijski-karton-100x-240-cm-veličina-skladna-dominatnim-intenzivnim-bojama.jpg
Umetnica je odabrala dimenzije za karton (100 x 240 cm) kao pravi balans između dominantnih, intenzivnih boja

Čuvena sklonost umetnice da prihvati nove izazove je očigledna u njenom izuzetnom umetničkom delu “Učaurena prošlost”. Ova prostorna skulptura prikazuje očaravajuću trodimenzionalnu formu. Sastavljena je od sfernih oblika od bakarne žice utkivanjem u pamučnu strukturu. Nagrađena je plaketom 23. Bijenala tapiserije 2018.

Učaurena-Prošlost-Slađana-Milojević-nagrada-23rd-bijenala-Tapiserije-Beograd-2018.jpg
„Učaurena prošlost“ Slađane Milojević, prostorna instalacija, nagrađena plaketom 23. Bijenala tapiserije 2018, Beograd

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Nemanja Milenković, slikar iz Novog Sada

Nemanja Milenković, rođen 1996. godine u Novom Sadu, završio je osnovne akademske studije 2019. i master studije 2021. godine na Odseku za slikarstvo Akademije umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Dragana Matića. Zaposlen je na isom Odseku.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-slikar-Nemanja-Milenković-Academy-Arts.jpg

Imao je 13 samostalnih izložbi i učestvovao na preko 30 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Osvojio je više nagrada od kojih ističe Godišnju nagradu Odseka za likovnu umetnost za slikarstvo (2019). Član je SULUV-a (Savez udruženja likovnih umetnika Vojvodine) i Šok zajednice.

U svojoj umetnosti prvenstveno istražuje odnos čoveka prema životinjama u savremenom društvu. Ispituje prostor kolektivnog, odnosno individualnog identiteta.

Po rečima umetnika: Na poziv za učešće na 15. koloniji tapiserije „Boško Petrović“, Ateljea 61, doneo sam karton za tapiseriju, slikan tehnikom akvarela na papiru, pod nazivom „Jedna od mnogih priča o nestajanju“. Delo će biti dimenzija 200 x 140 cm. Sadržaj prikazan na kartici zasnovan je na mojim dosadašnjim istraživanjima savremene lovačke prakse na teritoriji Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje, koje karakteriše činjenica da je to strogo zaštićeno prirodno područje sa velikim brojem biljnih i životinjskih vrsta.

Karton za tapiseriju Jedna od mnogih priča o nestajanju

Milenković-Jedna-priča-o-nestajanju-Kolonija-tapiserije-2023.jpg
Jedna od mnogih priča o nestajanju
Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-srna-protez-umesto-noge-horizont- požar.jpg
Četvrtina kartona „Jedna od mnogih priča o nestajanju“: srna sa protezom umesto jedne noge, na horizontu je požar.

Na kartonu je u prvom planu naslikana srna koja umesto jedne noge ima protezu (referenca na ranjavanje životinja lovačkim klopkama i oružjem), dok se u drugom planu u horizontu nazire požar. Nasuprot drveta koji sa leve strane slike zaokružuje kompoziciju, nalaze se dve crne rode – strogo zaštićena vrsta u Srbiji. Namena buduće tapiserije, je da posmatrača navede na ispitivanje njegovih stavova o odnosima ljudi prema životinjama i prirodnom staništu.

Kontekst ove priče obrazložio je izložbom “Blagosloviti”, na akvarelima slikanim 2022. godine, u znaku pitanja različitosti krivolova i lova. Jer su oba ubijanje životinja, samo je prvo nezakonito, a drugo zakonito. Nova naučna disciplina, bioetika postavlja problem radikalnog eksploatisanja životinja u savremenom društvu. Etike čuvanja ekosistema lovljenjem određenih jedinki, sa efektom zadovoljavanja privatnih interesa.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Dragan Zdravković, slikar, profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu

Dragan-Zdravković-Beograd-profesor-slikanja-crtanja-Akademija.jpg

Dragan Zdravković, slikar i profesor crtanja i slikanja na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Predavač Letnjeg studijskog projekta Outside iz Firence i jedan od onivača Centra za međunarodne umetničke studije u Beogradu. Izlaže od 1994. godine, broji preko sedamdeset izložbi i umetničkih projekata. Iz bogate biografije izdvaja, kao poseban uspeh, predstavljanje Srbije na 57. Venecijanskom bijenalu (2017) sa projektom „Enklava”. Umetnički razvoj D. Zdravkovića stalno korespondira sa razvojem digitalnih tehnologija. Sublimira u sebi karakter vremena u kom živi i stvara slike kao neverbalne zapise za istoriju. Ali te slike, čini se, otvaraju imaginarne prostore novih dimenzija realnosti, izolovane od društva koje poznajemo.

Noć kada je Kosta otišao

Profesor je ljubazno i ukratko ispunio moju molbu u vezi poente dela za koje je spremio tapiserijski karton: Predlog za tapiseriju je slika pod nazivom „Noć kada je Kosta otišao“, posvećena slikaru Kosti Bunuševcu. Naglasio je i  svoje veliko zadovoljstvo jer prvi put ima priliku da trasponuje svoju sliku iz opusa „Stanje hibernacije“ u jednu tekstilnu tehniku. Što čini uz veliku pomoć ljubaznih majstorica umetničkog tkanja.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-Zdravković-Noć-kada-je-Kosta-otišao.jpg
Dragan Zdravković, „Noć kada je Kosta otišao“

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – Anna Olsson, tapiseristkinja iz Geteborga

Ana Olson je tapiserijstkinja iz Geteborga. Od pošetka imigracione krize radi kao psiholog, pomažući deci i mladima koji se useljavaju u Švedsku. Pomaže da se prilagode životu u novoj sredini i da se nose sa traumom koju su doživeli. Od 1995. Godine je imala nekoliko samostalnih izložbi i učestvovala u grupnim izložbama u Švedskoj i inostranstvu. Kao priznanja za umetnički doprinos, dobitnica je više stipendija za dalje usavršavanje.

Za Anu Olson, tkanje je strast i način na koji obrađuje život oko sebe. Tkanje je tehnika kojom se služi da likovno ostvari zamišljene slike. A slike su vizuelni izraz njenih ideja i stavova. Ona kaže: „Moje tapiserije postaju direktan protest protiv onih koji žele da deportuju decu i mlade. Ali to je i čin nežnosti i ljubavi; želim da deci i omladini dam mesto u javnom prostoru i želim da im pokažem da su važni, toliko važni da se njihovi likovi nađu na tapiserijama. Kroz svoje tapiserije želim da kažem: vidim te, slušam tvoju priču i podržavaću te koliko god je potrebno.”

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-Ruke-pomoći-Ane-Olson.jpg
Tapiserija „Ruke pomoći“ Ane Olson

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije – portret Zine Modares Gorji, iranske aktivistkinje za ženska prava

Ana Olson je stigla u Novi Sad sa utvrđenim, solidno pripremljenim, potpuno autentičnim konceptom. Suverena u tapiserijskoj proceduri, donela je svu potrebnu građu za idejno rešenje tapiserije. Od učešća u Koloniji očekuje dragoceno iskustvo u saradnji sa majstoricama umetničkog tkanja u Ateljeu 61. Ipak, njeno učešće je prvenstveno motivisano da umetničkim delom doprinese borbi za ljudska prava, posebno za prava žena.

Improvizovan-atelje Ane Olson, Kolonija tapiserija Novi Sad 2023.jpg
Improvizovani atelje Ane Olson, Kolonija tapiserija, Novi Sad 2023.

Skica-portret-Zina-Modares-Gorji-aktivistkinja-iz-Irana-prava-žena.jpg

Citiram Anu Olson: „Nameravam da iskoristim priliku što sam pozvana na Koloniju za jedno angažovano delo. Rad u Ateljeu 61 i Koloniji posvećujem spašavanju nekog ko je trenutno apsolutno bespomoćan. Zato ću svojim učešćem predstaviti portret iranske aktivistkinje za ženska prava, koja je sada je u zatvoru, verovatno mučena. Zhina Modares Gorji je samo jedna od mnogih među ugroženim kulturnim radnicima i žena. Osećam se lično odgovornom ukoliko uzimam zdravo za gotovo sva prava koja imam. Zbog toga, svojim umetničkim izrazom, pokušavam da pomognem borbi protiv surovog režima. Takođe verujem da će se i tkalje u Ateljeu 61, kao žene, i same povezati simboličkim nitima, u saglasju žena tri zemlje – Irana, Srbije i Švedske.“

Sada se pitam, šta tkanje znači za Anu Olson lično?

Ana Olson nije predstavnik tapiserijske avangarde. U njenim rečima razumem da joj bavljenje tapiserijom nije prvenstveno umetnički razvoj. Njena tapiserija je tradicionalan model kakav se i danas neguje u švedskom tkanju. Otuda njena ispovest nakon pitanja zašto je učila tkanje tapiserije.

„Kada sam naučila da tkam, bilo je kao da sam se zaljubila, postala sam potpuno fascinirana. Svoje slike prvo vizuelizujem u mislima, zatim ih tkam. Pošto je tkanje veoma spor proces, dok utkivam niti mogu da izoštravam vizuru do esencijalane forme i značenja. Takođe, tkanje me svojim sporim, meditativnim tokom blago umiruje. Ali volim i samu tkanu površinu. Jer je meka, izgleda živahno i pouzdano, istovremeno. Svako ko pogleda u tapiseriju shvatiće da je u nju uložen vredan rad. Um i ruke tkalje se potpuno predaju, uključujući i bolna leđa.“

Kolonija tapiserista Atelje61 Srbija – Završni dan, izbor prediva za tkanje tapiserija

Tokom boravka u Koloniji, učesnici su imali na raspolaganju i koristili sve resurse Tapiserijskog centra, kako u Distriktu, tako i na Tvrđavi. Analizirali tkanja na razbojima, zbirku tapiserija i materijal za tkanje tapiserija. Stekla sam utisak da je bilo dovoljno izbora prediva za svaki karton. Umetnici su pažljivo birali kvalitet i nijanse kako bi tkalje dosledno izvele interpretacije kompozicija kartona u tkanoj tapiseriji.

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-Žilović-označava-odabir-boja-konca-prema-katalogu.jpg
Brankica Žilović obeležava nijanse konca za svaku bojenu površinu, po katalogu
Milojevic-tapiserijski-karton-izbor-boja-prediva-vune.jpg
Izbor intenzivnih, kontrastnih boja za rešenje tapiserije na kartonu Slađane Milojević
Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-Milenković-izbor-boja-prediva.jpg
Uz pomoć tkalja, Nemanja Milenković je odabrao odgovarajuće predivo za izradu tapiserije
Zdravković-koauthor-Grbić-izbor-prediva-boja.jpg
Uz nadgledanje umetnika, Vesna Grbić bira predivo za prevođenje slike u tapiseriju Dragana Zdravkovića

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-Ana-Olson-izbor-predivo-tapiserija.jpg

Anna Olsson

je na svoj način izabrala predivo za predložak tapiserije. Prema obojenoj skici portreta je napravila katalog uzoraka prediva. Zatim je odabrala i označila odabir nijansi uz skicu. Koautorka će biti Milica Kovač.

katalog-uzoraka-prediva-oznake-nijanse-boja.jpg

Atelje61 Srbija Kolonija Tapiserije-učesnici-poziv-kolonija-obilazak-postavke-Galerija-sedište.jpg
U obilasku Postavke, Galerije u Sedištu Ateljea 61. S leva: Vesna Grbić, Dragan Zdravković, Eva Đukić, Zoran Bulatović, Brankica Žilović, Slađana Milojević, Nemanja Milenković, i Ana Olson.

Nakon što su postavljeni temelji za dalji rad, u saradnji i druženju, ostaje tkanje tapiserije. Proceduru smo predstavili u ranijem postu. Međutim, rad svakog majstora umetnosti je jedinstven u smislu senzibiliteta, ideja i efekata. I uverila sam se da Produkcija tapiserija Ateljea 61 uvek nalazi optimalna rešenja.

Nestrpljivo očekujem izvođenje tapiserija sa ovog, 15. saziva Kolonije tapiserija „Boško Petrović“ 2023. godine. I naravno, Trijenalnu izložbu na kojoj će radovi biti predstavljeni javnosti.

Čestitam svim učesnicima ovogodišnje Kolonije tapiserija i osoblju Ateljea 61, na uspešnom radu.

Hvala vam, dragi čitaoci, na strpljenju i nadam se vašem interesovanju

S poštovanjem, Branka o tekstilu

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

The maximum upload file size: 1 MB. You can upload: image, document, text. Drop file here